hrvatski

Fonemika hrvatskoga standardnog jezika

U radu se istražuje hrvatski fonemski inventar. Pritom se posebna pozornost pridaje pitanju broja fonema u hrvatskome standardnome jeziku i opisu pojedinih problematičnih dijelova toga inventara. Takvo se istraživanje nastojalo provesti u sklopu problemski orijentirane fonemike. Hrvatski su fonemi opisani prema trima utjecajnim modelima razlikovnih obilježja: strukturalističkome, generativnome i višeglasnome. Njihove su realizacije prikazane na formalan i pregledan način, imajući u vidu ukupnu kombinatornu varijabilnost hrvatskih fonema. Značajan je dio rada usmjeren k određivanju središnjega pojma kojim se koristi fonemika, a to je pojam fonema. Hrvatskome se inventaru pristupa kritičkim pregledom postojeće suvremene literature, a samom cilju istraživanja – određivanju i opisu postojećih fonema u hrvatskome standardnom jeziku – pristupa se u sprezi starije (npr. strukturalističke) i novije (npr. generativne i višeglasne) fonološke teorije. Na temelju iscrpne analize problematičnih dijelova, a to su prvenstveno hrvatske palatalne afrikate, slogotvorni glas [r̩] i refleks dugoga jata, utvrđeno je da u hrvatskome standardnome jeziku postoji 30 fonema: vokalski su /a, e, i, o, u/, zvonačni /r, v, l, j, lj, m, n, nj/, a šumni su /p, b, t, d, k, g, f, h, s, z, š, ž, c, č, ć, dž, đ/. Pri tome je slogotvorni glas [r̩] određen kao alofon fonema /r/, jat kao takav određen je na morfonemskoj razini, a njegov je dugi refleks objašnjen kao skup fonema /je/. Takav je inventar hrvatskih fonema optimalan i minimalan: optimalan je u smislu da tako ustrojen inventar stvara najmanje teorijskih, metodoloških i praktičnih poteškoća ; minimalan je u smislu da iskorištava najmanji mogući broj različitih jedinica za stvaranje beskonačne jezične raznolikosti, što je u skladu s općim konceptom jezične ekonomičnosti.

hrvatski standardni jezik; fonemika; fonemski inventar; broj fonema; jat

nije evidentirano