hrvatski

Joyce u hrvatskoj književnoj kritici 1919.-1941.

U ovom radu autorica obrađuje recepciju Jamesa Joycea u hrvatskoj knritici u razdoblju između dvaju svjetskih ratova kad se povećava zanimanje domaće publike – kako kritičara tako čitatelja - za književnost na engleskom jeziku, poglavito britansku. Joyce je jedan od pisaca o kojemu se najčešće raspravljalo u motrenom razdoblju. U usporedbi s recepcijom Shakespearea ili Shawa, broj napisa u kojima se piše o Joyceu razmjerno je malen, ali unatoč tomu on je iznimno važan jer potrvrđuje popularnost/popularizaciju ovoga, u ono vrijeme, suvremenoga autora s kojim se i europska odnosno svjetska kulturna javnost tek imala upoznati. Do 1932. govdine Joyce nije bio prevođen u Hrvatskoj. Među kritičarima koji su pisali o Joyceu bili su Horvat, Hergešić, Krnic, Simić, Ujević i I. G. Kovačić. U većini slučajeva ovi su tekstovi posredno prednosili saznanja iz stranih napisa i interpretacija. U nas se o njemu pisalo kao o „najmarkantnijem književniku svoga doba“ (Horvat), ali je bilo i zanimljivih komparatističkih pristupa (Krnic) temeljenih na paralelama pronađenim u suvremenoj hrvatskoj književnosti. U ovom prilogu autorica takodjer donosi Bibliografiju kritike o Jamesu Joyceu (1919.-1941.).

James Joyce; hrvatska književna kritika; recepcija; 1919-1941; Horvat; Hergešić; Krnic; Simić; Ujević; I. G Kovačić

nije evidentirano