hrvatski

Amelanotični melanom - dijagnostički problem.

Bolesnik star 18 godina dolazi ambulantno zbog povećanog čvora na vratu u veljači 1999. godine. Citološkom punkcijom postavi se dijagnoza slabo diferenciranog tumora i preporuči imunocitokemijska tipizacija. Ostali klinički i laboratorijski nalazi nisu pokazivali odstupanja od normale. Pacijent se hospitalizira, učini se imunofenotipizacija na protočnom citometru te nađu stanice koje nisu limfoidnog podrijetla. Patohistološki nalaz ekstirpiranog dijela čvora nije pokazivao elemente za neoplastični proces. Nakon mjesec dana dolazi do lokanog recidiva na istom mjestu. Citološkom i opsežnom imunocitokemijskom obradom nađu se slabo diferencirane stanice pozitivne na HMB 45, S-100 i vimentin, a negativne na sve limoidne biljege (CD 45, CD 20, CD 3 I CD 30) te se postavi dijagnoza amelanotičnog melanoma. Većina malignih melanoma je pigmentirana. Međutim dijagnoza primarnog ili metastatskog amelanotičnog melanoma predstavlja veliki problem za citologa i patohistologa obzirom na različite morfološke entitete. Dva nespecifična antitijela S 100 protein i HMB 45 te vimentin kao i negativna reakcija na citokeratin i limfoidne markere mogu pomoći u odvajanju od tumora drugog biološkog podrijetla. No situacija nije jednostavna budući maligni melanociti mogu pokazivati različiti stupanj imunoreaktivnosti i s NSE, nekim citokeratinima i CEA. S druge strane nemelanotične stanice kao Schwannove stanice i C stanice štitnjače, primitivne neuroektodermalne stanice kao meduloblasti mogu također sintetizirati melanin. Opsežna imunocitokemijska obrada, uz ultrastrukturalnu elektronskomikroskopsku analizu, jedini je izlaz u dvojbenim slučajevima.

amelanotični melanom

nije evidentirano