hrvatski

Dvorac Brezovica - razdoblja gradnje i opremanja

Vlastelinstvo i dvorac Brezovica kroz povijest bili su u vlasništvu mnogih istaknutih pojedinaca i obitelji, koji su igrali važnu ulogu u društvenom i političkom životu Hrvatske, od Zrinjskih, preko Draškovića koji su ostavili najviše traga na dvorcu, preko Gyulaya do zagrebačkog nadbiskupa A. Bauera, a dvorac je uvijek služio kao reprezentativna ladanjska rezidencija. U povijesno umjetničkoj literaturi dvorac se isticao prije svega zbog zidnog oslika s prizorima iz Sedmogodišnjeg rata u velikoj dvorani na katu, a navodio se kao primjer trokrilnog baroknog dvorca s ugaonim kulama, no ranije nije bio predmet sustavnih istraživanja. U nastavno istraživačkom projektu koji je iniciran zbog lošeg stanja dvorca, započela su istraživanja literature, arhivskih dokumenata, fotografijskih arhiva, a na temelju tih podataka otvaranjem sondi započela su istraživanja samoga dvorca. Ustanovljeno je da je dvorac građen u više faza, nekoliko puta preuređivan, što se ranije nije razmatralo. Posebno su značajna razdoblja kraja 18. stoljeća, kada je dvorac preuredila obitelj Drašković, te početka 20. stoljeća, kada nadbiskup Bauer angažira arhitekta Viktora Kovačića za preuređenje dvorca, a ta dva razdoblja predmet su ovoga rada. Na temelju arhivskih podataka i starih prikaza, te otvaranjem sondi na spoju središnjeg i istočnog krila, utvrđeno je da je krilo naknadno prigrađeno, na što ukazuje i asimetrija u oblikovanju i duljini krila. Nađeni otvor vjerojatno ukazuje na postojanje vanjske komunikacije. U tom razdoblju vjerojatno je pregrađeno i središnje krilo, u koje je ugrađena monumentalna veža u središnjoj osi te na katu velika dvorana, do koje vode po jedno stubište sa svake strane. Taj zahvat vjerojatno možemo smjestiti u razdoblje nakon nastanka jozefinske karte iz 1783.-84. koja prikazuje dvorkrilni dvorac te 1787., kada umire Ivan VIII Drašković. Oblikovanje portala i balkona nad portalom na sjevernom pročelju, kao i oblikovanje plastične dekoracije koja je naknadno aplicirana, može se smjestiti u vrijeme bana Gyulaya, koji kupuje Brezovicu 1807. sljedeća značajna intervencija je uslijedila nakon 1912., kada Zagrebačka nadbiskupija kupuje posjed od trgovca Auša. Angažiran je arhitekt V. Kovačić, koji od 1915.-19. radi na dvorcu, pri čemu je na temelju istraživanja njegove ostavštine u Ministarstvu kulture (skice, crteži, opisi, računi) utvrđeno da je proveo adaptaciju čitavoga interijera, a ne samo središnje dvorane kako se ranije smatralo. Posebnu pažnju posvetio je opremi, sačuvana korespondencija sa renomiranim bečkim proizvođačima namještaja ukazuje koliko je pažnje posvećivao svakom detalju. Uzor za oblikovanje je bio dvorac Schönbrunn, odnosno neobarokni namještaj tipa Belvedere. Brojne promjene koje su se u arhitekturi i opremanju dvorca Brezovica odvijale prema narudžbi istaknutih vlasnika, a koje do sada nisu bile predmet sustavnog istraživanja, ukazuju na daljnjeg istraživanja dvorca u njegovoj povijesnoj slojevitosti, koja se pokazuje sve složenijom i bogatijom a time i zanimljivijom za istraživanja.

dvorac Brezovica; barokni dvorac; razdoblja gradnje; Drašković; Gyulay; A. Bauer; V. Kovačić

nije evidentirano