hrvatski

Sovjetizacija znanosti u Hrvatskoj nakon Drugoga svetskog rata

Nakon uspostave vlasti Komunističke partije 1945. godine u Hrvatskoj se, kao i drugdje u Jugoslaviji i u drugim zemljama koje su se nakon Drugoga svjetskog rata našle pod dominacijom komunista, pristupilo uvođenju sovjetskog modela na mnogim područjima života. Jedno od njih bilo je područje znanosti. Sovjetski model organizacije znanosti podrazumijevao je u prvom redu uspostavu partijskog nadzora nad radom institucija, pa i pojedinaca na tom polju. Također, prisutno je bilo nametanje metodoloških obrazaca proizašlih iz dijalektičkog materijalizma, odnosno marksizma, a znatno se pojačao i utjecaj sovjetske znanosti na hrvatske znanstvenike. Pored toga osnovna značajka sovjetizacije bio je pokušaj prebacivanja znanstvenih istraživanja u institute (uglavnom vezane uz akademije znanosti) te pretvaranja sveučilišta u isključivo didaktičke ustanove. Budući da se pitanje razvoja znanosti u prvim godinama nakon rata nije nalazilo u žarištu interesa novih vlasti, proces sovjetizacije na tom polju tekao je usporeno, uz mnoge poteškoće proizašle iz nasljeđa razvoja u ranijim razdobljima i problema izazvanih ratom. Određeno ubrzanje i na tom polju predstavljalo je pokretanje petogodišnjeg plana 1947. godine. Skori sukob s Informbiroom nije odmah rezultirao napuštanjem sovjetskog modela u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Značajnije promjene povezane su uz postupnu liberalizaciju primjetnu od početka 1950-ih. Na taj način, u uskoj vezi s unutrašnjim stanjem i vanjskopolitičkim položajem zemlje, sovjetski model nije dosljedno i trajno primijenjen u Hrvatskoj, što ipak ne znači da je pokušaj njegove primjene ostao bez posljedica za daljnji razvoj znanosti.

komunistički režim; znanstvenici; sovjetski modeli

nije evidentirano