hrvatski

Hrvatska književnost na internetu (Recepcija suvremene hrvatske književnosti na internetskim stranicama srednjoeuropskih zemalja)

Teorija recepcije stara je koliko i internet ; njihov razvoj počinje 60-ih godina prošloga stoljeća, no internet zahvaćaju burne svakidašnje promjene, a teorija recepcije ostaje gotovo nepromijenjena. Ipak, osnovni termini teorije recepcije posve su primjenjivi na medij interneta. Pritom se posebno ističe aktivan čitatelj koji sudjeluje u procesu komunikacije, apelativna struktura teksta, kontekstualni utjecaj interneta te aktivan odnos književne produkcije i recepcije koji opet utječe na individualnu i društvenu recepciju.Bivše „istočne“ zemlje pokazale su vrlo veliko poznavanje hrvatske književnosti. Slovačka, češka i mađarska književna internetska publika vrlo je upućena u hrvatska književna kretanja, a osobito zanimanje pokazuje za hrvatsku dramu. U tim je zemljama apsolutni favorit Miro Gavran kojemu su posvećene zaista brojne internetske stranice, ali je vrlo širok i spektar ostalih suvremenih pisaca o kojima pišu. Stranice tih zemalja vrlo su pedantno uređene i omogućuju čitateljima brojne književne rasprave, a oni tu mogućnost i koriste na zavidnoj intelektualnoj razini. U Mađarskoj je osobito pozitivna recepcija hrvatske drame, ali i novele, posebno humoristične. I u Slovačkoj je hrvatska književnost vrlo poznata i priznata. Slovaci imaju usustavljene književne stranice, što je rijetkost na internetu, i gotovo sve su linkovima povezane s katalogom LIBRIS OnLine koji se kao kralježnica provlači slovačkim književno-internetskim prostorom. Češke internetske stranice bile su najugodnije iznenađenje ovoga istraživanja. Stranice posvećene hrvatskim piscima brojne su, spektar pisaca širok, kritike vrlo kvalitetne, a internetska publika rado se odaziva na komentiranje pojedinih sadržaja. Pokazano je čak zanimanje i za hrvatsku povijest književnosti i za književnoteorijske radove. Usmjerenost recepcije raspršena je na mnogo pisaca što odaje iznimno poznavanje suvremene književne produkcije. Za razliku od navedenih zemalja, bivše „zapadne“ zemlje pokazale su sklonost senzacionalizmu. Na njihovim internetskim stranicama prevladavaju pisci koji su povezani s ratom u Hrvatskoj i BiH koji još uvijek plijeni pozornost javnosti kao nešto osobito egzotično, no u posljednje vrijeme taj trend polako prestaje. Austrijska publika zanimanje posvećuje hrvatskim dobitnicima inozemnih nagrada, a talijanska se okreće hrvatskom ženskom pismu i romanima prema kojima su snimljeni i filmovi. Najviše hrvatskih pisaca svakako se spominje u zemljama bivše Jugoslavije, a to su u našem istraživanju Srbija i Slovenija. Gotovo da ne postoji hrvatski pisac koji nije spomenut na njihovim internetskim stranicama. To je i razumljivo zbog susjedskog položaja i izravne kontaktnosti (iako na internetu to ne bi trebalo biti osobito važno), nepostojanja jezične barijere (mnogo Slovenaca zna hrvatski, a Srbima je vrlo blizak), a i zbog dugog boravka u istoj državi. Ipak, to zanimanje nije dvosmjerno jer Hrvati nisu toliko zainteresirani za njihove književnosti. Srpski i slovenski osvrti, međutim, vrlo su površni i nedostaje im ozbiljnost kakvu pronalazimo u bivšim „istočnim“ zemljama. Za stvaranje internetskog profila pojedinog pisca iznimno je važna hijerarhija stranica koja se formira pri izlistavanju u tražilicama. Proniknućem u internetski profil gotovo se može shvatiti i složenost internetskog oblikovanja prezentacije, a time i recepcije, koja ne samo da je multimedijalna i interaktivna, već je i multidisciplinarna jer ne razlikuje diverzitet područja, vrsta i žanrova stvarajući difuznu konglomeraciju informacija sjedinjenu oko osobe hrvatskoga prezentnoga pisca. Virtualna stvarnost interneta preslik je isječka realne stvarnosti i multiplicira ga te ga odašilje na zaslone korisnika prenaglašenim pojedinostima koje su se u procesu preslikavanja pokazale bitnima. Naglasak se pritom stavlja na interesnu sferu dnevne aktualnosti zanimljive najširem krugu korisnika čije zanimanje za pojedinu stranicu postavlja, među ostalim, tu stranicu na visoko mjesto u tražilicama i time potiče stvaranje mišljenja, odnosno uvjetovanost društvene recepcije. Znanstveno istraživanje putem interneta ima prednosti i nedostatke: prednost je svakako dostupnost širokog spektra podataka iz svih domena, njegova brzina i aktualnost. Nedostaci su povezani s otežanošću dijakronijskog istraživanja, nerelevantnosti podataka i nesustavnošću. Još jedna prednost interneta je njegova multimedijalnost s naglaskom na vizualnosti. Važno je naglasiti da korisnik interneta nije puki konzument već aktivni sudionik interakcijske komunikacije. Književna internetska publika samo je dio suvremene književne publike s jedne strane posve otvorene novim, suvremenim, alternativnim, drugačijim i posebnim djelima, a s druge strane ipak obilježene društvom i vremenom u kojemu živi. Kako je internetska književna publika sve aktivnija i sve više određujući subjekt u književnom procesu, tako je i sve izraženiji kontekstualni utjecaj interneta na književnost.

internet; recepcija; teorija recepcije; mediologija; vizualnost; hipertekst; interkulturalnost; intermedijalnost; globalizacija; internetska književnost; književna kritika; blog; forum; osvrt; internetske stranice; internetski portali; domene; znanstveno istraživanje; multireceptivnost; interakcijska komunikacija; internetska književna publika

nije evidentirano