mađarski

A melankolia kronikaja, posztmodern horvat koltok antologiaja

Autor uvodnom studijom posvećenom Josipu Severu i njegovoj zbirci Diktator iz 1969. označava periodizacijski ali i poetološki aspekt postmodernosti hrvatskoga pjesništva. Naime, ta zbirka je datacijski istovremena nastupu pitanjaša, kao prvoga postmodernog časopisnog naraštaja, u kojemu se dade deducirati fenomen tzv. slabe kolektivnosti. Pitanja i Sever rastvaraju poetološke matrice neoneoavangardnog (opis Aleksandra Flakera) supostavljanja referentnoj povijesnoj zbilji. Zbilja više nema adorabilnog orijentira, nema Globalnog Orijentira i jezik se mora spasiti kao jedina mogućnost obnove-opstanka. Stoga nastupaju jezična istraživanja koja afirmiraju ranije velike priloge vedrini jezika u pismima primjerice: Bore Pavlovića, Ivana Slamniga, Danijela Dragojevića, Josipa Stošića, te potom punog jezičarskog oslobođenja kod Borisa Marune, Borbena Vladovića, Ivana Rogića Nehajeva…, Milka Valenta, Branka Maleša, Anke Žagar, Sanje Pilić, Maje Gjerek, Zorice Radaković, Sibile Petlevski, Kornelije Pandžić pa do Dorte Jagić…

postmoderno pjesništvo; konrektizam; intermedijalnost; metajezičnost

nije evidentirano