hrvatski

Određivanje antibakterijske minimalne inhibitorne koncentracije meda

U radu je određivana minimalna inhibitorna koncentracija 16 različitih vrsta meda prikupljenih na području Dalmacije i kontinentalnog dijela Republike Hrvatske. Pri tome su istraženi uzorci meda amorfe, bagrema, bijele djeteline, divljeg duhana, drače, hrasta meduna, kadulje, kestena, kupine, lavande, lipe, medljike jele, ružmarina, suncokreta, tilovine i vrijeska. Njihova antibakterijska učinkovitost je istražena na osam odabranih bakterija onečišćivača hrane i uzročnika infekcija (Staphylococcus aureus, Bacillus subtilis, Listeria monocytogenes, Pseudomonas aeruginosa, Enterococcus fecalis, Salmonella enteritica, Escherichia coli, Escherichia coli O157:H7). Za određivanje minimalne inhibitorne koncentracije meda uporabljena je metoda nasađivanja bakterija u jažice na mikro pločama u koje su dodavana serijska razrjeđenja istraživanih uzoraka meda. Nakon 24-satne inkubacije očitani su rezultati, a najniža koncentracija meda koja je u potpunosti inhibirala rast istraživanih bakterija smatrana je minimalnom inhibitornom koncentracijom za isti. Od istraživanih uzoraka, med drače, hrasta meduna, medljikovca jele, kestena i kupine pokazali su učinkovito djelovanje u vrlo niskim minimalnim inhibitornim koncentracijama. Uzorak meda kadulje djelovao je u relativno niskim koncentracija protiv testiranih bakterija s izuzetkom na E. fecalis i S. enteritica. Uzorci meda lavande međusobno su se značajno razlikovali, dok su uzorci meda bagrema, bijele djeteline, lipe, ružmarina i suncokreta pokazali određena antibakterijska svojstva, no za učinkovito djelovanje je potrebna njihova visoka koncentracija.

med ; antibakterijska učinkovitost ; minimalna inhibitorna koncentracija

nije evidentirano