hrvatski

Sineza i karakterizacija funkcionaliziranih CNT i pripadajućih nanokompozita na osnovi poli(metil-metakrilat-ko-oktadecil-metakrilata)

Ugljikove nanocijevi pripadaju materijalima koji se vrlo intenzivno istražuju u novije vrijeme zbog njihove jedinstvene strukture i višestruke primjene, prvenstveno u razvoju novih materijala – polimernih nanokompozita, i dalje sve do primjene u elektronici i medicini. Općenito, dodavanjem punila u polimernu matricu mogu se poboljšati njena mehanička i toplinska svojstva. Svojstva polimernih nanokompozita uvjetovana su raspodjelom nanopunila u polimernoj matrici, stupnjem raspršenja te interakcijom nanopunila s matricom. Načinom pripreme takvih materijala (priprema u otopini, talini i in situ polimerizacijom) [1] i/ili funkcionalizacijom nanocijevi (mehaničkom, fizikalno-kemijskom metodom ili zračenjem) [2] možemo utjecati na navedene parametre kao i na konačna svojstva proizvoda. U ovom istraživanju nanocijevi su funkcionalizirane metil-esterskom i dodecil-esterskom skupinom u cilju poboljšanja raspršenja i interakcija s poli(metil-metakrilat-ko-oktadecil-metakrilatnom) matricom. Funkcionalizirane nanocijevi karakterizirane su FTIR-om te je na TGA-u ispitan gubitak mase koji raste s funkcionalizacijom. Također, došlo je do promjene hidrofobnosti površine nanocijevi nakon funkcionalizacije što je utvrđeno mjerenjima kontaktnog kuta. Nanokompoziti s 1 mas. % nanocijevi su pripremljeni radikalskom in situ polimerizacijom, te analizirani diferencijalnom pretražnom kalorimetrijom, dinamičko-mehaničkom analizom i pretražnom elektronskom mikroskopijom.

funkcionalizacija; ugljikove nanocijevi; metakrilati; nanokompoziti

nije evidentirano