hrvatski

Utjecaj sastava matrice, udjela ugljikovih nanocijevi i debljine premaza na dinamičko-mehaničko ponašanje nanokompozitnih materijala

Polimerni nanokompoziti su materijali koji se sastoje od polimerne matrice i punila nanometarskih dimenzija. Dodatkom nanopunila mogu se poboljšati mehanička i toplinska svojstva čistih polimera, te brojna druga kao što su nepropusnost na plinove i električna svojstva. Ugljikove nanocijevi karakterizira električna i toplinska provodnost te visoka mehanička čvrstoća i toplinska stabilnost, koje otkrivaju razloge za njihovu široku primjenu. Jedna od primjena polimernih nanokompozita je u izolaciji buke i vibracija, pri čemu se njihovo prigušenje može postići putem dva mehanizma. Prvi se odnosi na sposobnost materijala da apsorbira energiju koja dovodi do unutarnjeg gibanja molekula što čini polimere dobrim kandidatom zbog njihove viskoelastičnosti. Drugi mehanizam prigušenja odnosi se na rasipanje energije na međupovršini nanopunilo/polimerna matrica. Nanocijevi korištene kao punilo značajno doprinose prigušenju prema drugom mehanizmu zbog njihove velike specifične površine. U ovom radu istraživan je utjecaj promjene: (i) sastava kopolimera različitih metakrilata, (ii) udjela ugljikovih nanocijevi (0 ; 0, 1 ; 1 i 5 mas. %) i (iii) debljine nanokompozitnih premaza na dinamičko-mehaničko ponašanje materijala. Na temelju rezultata dinamičko-mehaničkih analiza određene su vrijednosti modula (E', E''), faktora gubitka (tan ) i staklišta (Tg) ispitivanih materijala. Oberstovom metodom (prema normi ISO 6721) praćena je promjena faktora gubitka ispitivanih materijala kao funkcija temperature

metakrilati; ugljikove nanocijevi; nanokompoziti; dinamičko-mehanička analiza; Oberstova metoda

nije evidentirano