hrvatski

TERMOOKSIDACIJSKA STABILNOST MJEŠAVINA PVC/PEO

Ekstrudiranje je najrašireniji postupak preradbe polimernih materijala. Međutim, tijekom ekstrudiranja polimeri su podvrgnuti mehaničkoj, toplinskoj i oksidacijskoj razgradnji. Oksidacijska razgradnja rezultat je kemijske reakcije molekula kisika i polimera. U prisutnosti kisika razgradnja poli(vinil-klorida) (PVC) značajno se ubrzava u odnosu na razgradnju u inertu, pri čemu molekule kisika stupaju u reakciju s PVC lancima i konjugiranim polienima uz nastajanje hidroperoksida. Također, kao i PVC, poli(etilen-oksid) (PEO) podložan je utjecaju kisika pri čemu dolazi do oksidacijske razgradnje koja se ubrzava povišenjem temperature i izlaganjem UV zračenju. Stoga je u ovom radu provedena termooksidacijska razgradnja mješavina PVC/PEO s ciljem istraživanja toplinske stabilnosti ispitivanih mješavina pripremljenih ekstrudiranjem. U tu svrhu korištena je termogravimetrijska analiza (TG) pri izotermnim i dinamčkim uvjetima u struji sintetskog zraka. Termooksidacijska stabilnost mješavina procijenjena je na osnovi karakteristika TG krivulja: temperatura početka razgradnje (Tonset), temperatura pri kojoj polimer izgubi 5% početne mase (T5%), temperatura pri maksimalnoj brzini razgradnje (Tmax), maksimalna brzina razgradnje (Rmax), gubitak mase nakon prvog i drugog razgradnog stupnja (Δm1 i Δm2) i ostatna masa (mf).

ekstrudiranje; termooksidacijska stabilnost; mješavine PVC/PEO

nije evidentirano