hrvatski

Istina u umjetnosti. Refleksije o spoznajnim aspektima vizualne umjetnosti

Problematiziranje viđenja i vidljivog predstavlja tipični i bitno određujući filozofijski problem već od samih početaka filozofije. Platon i Aristotel ustoličuju osnovne načine pristupa zbilji koja, bilo da je shvaćena kao iluzija (idealizam) ili osjetilna datost (materijalizam), uvijek ostaje ono pred-očeno. Ovdje pokušavamo razmotriti neke aspekte koji ukazuju na spoznajni karakter vizualne umjetnosti (prije svega slikarstva), a prepoznajemo ih kao svijest o realnom. Povijesni razvoj umjetnosti s obzirom na njen spoznajni karakter prvi se put eksplicitno pojavljuje kod Hegela. Nužna posljedica takvog razvoja kod Hegela jest tzv. kraj umjetnosti odnosno to da umjetnost koja nastaje ne odgovara više njezinom najvišem određenju i značenju. Njegovo predviđanje smrti umjetnosti najprije možemo pratiti u velikom dijelu umjetnosti XX. stoljeća koja napušta mimetičko prikazivanje, sve više težeći k apstrahiranju i destrukciji vizualnog u užem smislu. Usprkos tome, pokušat ćemo i takvo postupanje odrediti kao prikazivanje nečega ili kao činjenje nečega vidljivim, a to nešto je po našem mišljenju upravo ova svijest o realnom.

viđenje; zbiljnost; vizualna umjetnost; mimesis; vizualno mišljenje; poretci gledanja; okularocentrizam; postmoderna

nije evidentirano