hrvatski

"Okulocentrizam" ili privilegiranje vida u zapadnoj kulturi. Analiza pojma u antičkoj, novovjekovnoj i postmodernoj misli

Pojam "okulocentrizam" razmatramo polazeći od činjenice da je spoznaja u zapadnoj civilizaciji određena vizualnom paradigmom. Klasična Grčka privilegira vid kao najplemenitiji osjet. razvoj zapadnjačke filozofije također pokazuje njenu stalnu ovisnost o vizualnim metaforama (sjene na zidu Platonove pećine, Augustinova glorifikacija božanske svjetlosti, Descartesove ideje dostupne mentalnom pogledu, prosvjetiteljska vjera u podatke koje nam pružaju naša osjetila, termini poput 'spekulacije', 'opservacije', 'refleksije', 'teorije' ili 'prosvjetljenja'). Premda zapadnjačka misao daje prednost vidu naspram ostalih osjetila, uz okulocentrizam se uvijek javlja i njegova kritika. U radu nastojimo pokazati da takvo međusobno osporavanje i uvjetovanje okulocentričkog i antiokulocentričkog diskursa oblikuje pojam realnog u nekom razdoblju. Postavlja se pitanje nije li stoga i vizualna kultura suvremenosti samo još jedna koncepcija viđenja?

okulocentrizam; antiokulocentrizam; skopički režim; vizualna kultura

nije evidentirano