engleski

Role of plant secondary metabolites in biotic relationship between plants and animalsole of plant secondary metabolites in biotic relationship between plants and animals

Grmolike biljne sastojine vazdazelene makije u svom flornom sastavu uglavnom obuhvaćaju širokolisne, sklerofilne, vazdazelene grmove, glavni su i vrlo rasprostranjeni tip vegetacije u zemljama mediteranskog bazena. One tradicionalno predstavljaju prirodne pašnjačke površine, te su važan izvor hrane za biljojede, naročito tijekom ljetnog i sušnog razdoblja. Međutim, korištenje biljnih vrsta za ishranu biljojeda je ograničeno velikim količinama sekundarnih metabolita prisutnih u biljkama. Glavni cilj istraživanja je razumijevanje uloge sekundarnih biljnih metabolita u ravnotežnim odnosima koji postoje između biljaka i životinja. Jedna od strategija koju biljke koriste kako bi odvratile životinje je smanjenje privlačnosti biljke kao potencijalne hrane za životinju. Drugim riječima, biljka stvara/proizvodi određene otrovne spojeve koje izravno utječu na zdravlje, preživljavanje i reprodukciju biljojeda. Tanini su nehranjivi fenolni spojevi pronađeni u gotovo 80% drvenastih biljnih vrsta, a u dikotiledona su zastupljenosti s otprilike 15 % (Bryant i sur 1991). Unos hrane koja sadrži tanine može smanjiti probavljivost, posebno proteina, kao i želju za daljnjim uzimanjem hrane. Učinci su još veći s povećanjem razine tanina (Silanikove i sur. 1996a, b). Međutim, u niskim koncentracijama neki kondenzirani tanini mogu povećati hranidbenu vrijednost pojedinih biljaka, na način da smanjuju razgradnju proteina u rumenu, a povećavaju razgradnju proteina i esencijalnih aminokiselina u tankom crijevu životinja ( Mc Nobb i sur. 1996). Na temelju prikupljenih podataka, cilj je predloženih istraživanja utvrditi , da li hrana (biljne vrste) s većom biološkom različitošću sekundarnih metabolita pozitivno utječe na veći unos hrane (biomase) od strane pokusnih životinja. Poznato je da se mediteranski grmovi značajno razlikuju u koncentraciji i vrsti sekundarnih metabolita, te da se njihova detoksikacija odvija različitim metaboličkim putovima u tijelu životinje. Na temelju toga, životinje imaju veću mogućnost suočiti se s većom apsorpcijom sekundarnih metabolita (Foley i sur., 1999). Drugim riječima, životinje mogu konzumirati veću količinu biomase odnosno biljnih hranjiva kada su biljne vrste biokemijski različitije nego kada sadrže iste ili strukturalno sličnije spojeve.

plant secondary metabolites; tanins; saponins; biodiversity; Mediterranean region; herbivores

nije evidentirano