hrvatski

Tijelo i tekst

Knjiga kroz jedanaest studija iščitava fenomenologiju teksta i tijela u odnosima koji, specifično kroz pojedine poetike ili multipoetike, uvijek posebno problematiziraju pismo i njegovu tendenciju izdvajanja iz povezanosti s pjevanjem i govorom. Verbalnost i averbalnost se radikaliziraju, matrica zvučnosti se umnožava i strategijom replike ili jeke specifično zaboravlja nuždu auditivnosti, ali sve stimulativnije traži afirmaciju druge senzacije i arefleksivnosti te često bira sinesteziju. Knjiga pristupa hrvatskom pjesništvu od romantizma do početka tećeg tisućljeća, pa se tijelo uočava u igri parcijalne i figurativne deskripcije Jurja Tordinca, zatim u antiautobiografizmu Antuna Gustava Matoša, potom u konkretizmu Branka Čegeca, žanrovskoj subverzijskoj dimenziji renoviranog šokaštva te napokon u averbalnoj melodioznosti surf žanrova. Knjiga je komponirana kronološkim slijedom fenomenološkog istraživanja i iščitavanja, stoga je i implicitnim jakim nacrtom periodizacije modernosti korporalnog supostavljanja cerebralizmu.

tijelo; tekst; inskripcija; identitet; intermedijalnost; romantizam; modernitet; postmodernitet

nije evidentirano