hrvatski

Dogville u Brechtvillu

Usprkos pokušajima Jean-Luca Godarda iz 1960-ih da na filmu oživotvori Brechtove ideje o epskom teatru i V-efektu, filmu kojem je to početkom 21. stoljeća napokon pošlo za rukom svakako je Dogville (2003) Larsa von Triera. Premda naizgled postmodernistički proizvod, Dogville nas svojim izvedbenim postupcima (doslovce postupcima očuđenja, ostranenia) – kojima ukazuje na činjenicu da etički problemi ne moraju uvijek biti prikazani tek putem naracije, tj. putem sadžaja, nego se isto tako mogu nalaziti u samom načinu prikazivanja – baca u središte etičkih dilema oko pitanja žrtve, žrtvovanja i oprosta. Ovaj tekst pokušava pristupiti tim dilemama i pitanjima, odnosno njihovim mogućim razrješenjima kroz lacanovsku prizmu. Također se Dogville tumači kao svojevrsni Brechtville, tj. von Trierova politička parabola s osloncem u Brechtovim dramskim tekstovima, pri čemu se Grace poima kao žrtveno janje, pharmakos.

Dogville; Brecht; pharmakos

nije evidentirano