engleski

Is the Body Mass Index Formula Flawed in Haemodialysis Patients?

Debljina predstavlja epidemiju 21. stoljeća. Osoba se smatra debelom, ako njen indeks tjelesne mase (ITM) prelazi 30 kg/m2, a taj se broj dobije ako tjelsnu težinu u kilogramima podijelimo s kvadratom visine u metrima. ITM se preko stotinu godina koristi u populacijskim studijama te od strane liječnika i drugog medicinskog osoblja u procjeni debljine. Međutim ITM ima značajan nedostatak – ne pokazujke tjelasni sastav, odnosno udio masnog, mišićnog tkiva te količinu vode u organizmu. Formulu za ITM je 1930. godine ustanovio belgijski astronom, matematičar, statističar i sociolog Lambert Adolphe Jacques Quetelet (1796-1874). U to vrijeme nisu postojala računala ili druge elektroničke naprave, tako da je njegova formula veoma jednostavna. Međutim, kvadrat visine dijeli tijelenu težinu previše u nižih osoba, a premalu u viših. Nije dovoljno izračunati idealnu težinu iz dva podatka, ona ovisi i o drugim čimbenicima kao što su odnos između mišićnog i masnog tkiva, gustoća koštanog tkiva, tjelesna građa, dob, spol itd. Ozrom na sve to, nije jasno zbog čaga današnje institucije i kvalificirano stručno osoblje i dalje koriste ovu formulu u svakodnevnom radu. ITM je koristan u velikim populacijskim studijama, ali nije dostatan u pojedinaca, poglavito u onih na liječenju redovitom hemodijalizom. Bez obzira što debljina ima značajan negativan utjecaj na zdravlje opće populacije, u bolesnika na liječenju hemodijalizom to nije u potpnosti slučaj, a što se naziva „reverzna epidemiologija“ (1). Ostaje pitanje zašto je to tako. Terminalni bubrežni bolesnici imaju višestruke metaboličke i nutritivne poremećaje, kao što su anoreksija i katabolizam, što vodi u kroničnu pothranjenost (2-5). Budući da je optimalni ITM značajan za preživljenje zdrave populacije, nije u potpunosti primjenjiv na osobe s komorbiditetima (6). Kako kronična bubrežna bolest per se mijenja metaboličke obrasce u organizmu, ITM nije primjenjiv za procjenu uhranjenosti u toj populaciji bolesnika te treba koristi druge parametre. Bioimpendancijska analiza (BIA) je istraživana u hemodijaliznih bolesnika te je sve više u uporabi u kliničkoj praksi. Poglavito se to odnosi na multifrekvencijsku bioimpendancijsku spektroskopiju. Njena je primjena usmjerena na procjenu volumnog statusa te stanja uhranjenosti. Pomoću te metode možemo odrediti količinu izvanstanične i unutarstanične tekućinu, a to je potvrđeno usporedbom s od ranije poznatom dilucijskom metodom. Analiza tjelesnog sastava (mišićno i masno tkivo) pomoću te metode je provjereno i potvrđeno magnetskom rezonancijom (7, 8). Saznanje o ukupnoj količini mišićne mase može koristiti u interpretaciji serumske vrijednosti kreatinina i točnijem izračunu veličine glomerulske filtracije te procjeni bubrežne funkcije. Shodno gore navedenom, u Zavod za nefrologiju i dijalizu smo tijekom 2013. godine u 65 bolesnika na liječenju redovitom hemodijalizom, inicijalno te nakon šest mjeseci, izjerili ITM i količinu mišićne mase pomoću multifrekvencijske BIA. Cilj ovog istraživanja je bio usporediti dobivene vrijednosti te pomoću njih interpretirati trenutni nutritivni status te procijeniti njegovu dinamiku.

body mass index; nutritional status; dialysis

nije evidentirano