hrvatski

Epizootiološka situacija bjesnoće kod divljih životinja u Republici Hrvatskoj od 2008. do 2011. godine

Na području Republike Hrvatske prisutna je silvatična ili šumska bjesnoća, čiji su rezervoari divlje životinjske vrste. U razdoblju od 2008. do 2011. godine od 23205 pretraženih uzoraka moždanog tkiva različitih domaćih i divljih životinja, bjesnoća je potvrđena u 2950 slučajeva (12, 71%). Najviši broj pretraga odnosi se na lisice. Od 14170 pretraženih lisica u 2638 utvrđena je bjesnoća (18, 62%). Pretragom 4689 ostalih divljih životinja bjesnoća je utvrđena u 45 uzoraka slijedećih životinja: 19 kuna, 10 srna, 6 jazavca, 2 čaglja, 2 vuka, 2 divlje svinje, jelena lopatara, divokoze, tvora i štakora. Tijekom pretraživanja divljih životinja u navedenom razdoblju utvrdili smo da je lisica (Vulpes vulpes) najčešći izvor bjesnoće. Kod domaćih životinja najveći broj oboljelih čine psi i mačke zbog izravne izloženosti kontaktu s lisicama, te nepoštivanja zakonskih odredbi o preventivnom cijepljenju ljubimaca. Sustavnim provođenjem propisanih mjera i oralne vakcinacije lisica broj oboljelih divljih životinja i lisica se znatno smanjuje od 2008. godine. Budući da se od 2011. godine provodi oralna vakcinacija lisica na cijelom području Republike Hrvatske za očekivati je da će Hrvatska u skoroj budućnosti biti zemlja slobodna od ove zoonoze.

Hrvatska; bjesnoća; divlje životinje; lisice

nije evidentirano