hrvatski

Diferencijacija kao izbor konkurentske prednosti hrvatskih pduzeća

U radu su prikazani ključni aspekti konkurentske prednosti diferencijacije i obilježja strateškog pozicioniranja hrvatskih poduzeća, koja biraju i provode diferencijaciju. Bit rada je pristup strukturalističke teorije strategije, po kojoj je srce svake strategije konkurentska prednost kojom se može postići iznadprosječna uspješnost poduzeća u dugome roku u svojoj industriji. Ako poduzeće želi polučiti konkurentnu prednost, mora načiniti izbor o vrsti konkurentske prednosti koju želi postići i području koje želi opsluživati. To je ključan izbor u strateškom ponašanju poduzeća. Konkurentna prednost poduzeća, naglašeno je u radu, može se očitovati u dvama oblicima: održivo niskim troškovima i održivoj diferencijaciji u industriji (ili industrijama) u kojoj se poduzeće natječe. Domena rada vezana je za analizu strateškog ponašanja hrvatskih poduzeća-diiferencijatora. Na temelju rezultata provedenog empirijskog istraživanja pokazano je kako kako dvije petine hrvatskih poduzeća teži diferencijaciji kao osnovnom strateškom izboru, te da profitna poduzeća više biraju diferencijaciju od onih koja su ostvarila gubitak u prethodnom razdoblju. Hipoteza je podržana u nekim segmentima. Mala poduzeća znatno više biraju diferencijaciju od srednjih i velikih, a neindustrijska poduzeća više od industrijskih. Indikativno je kako su poduzeća-diferencijatori uglavnom orijentirana na hrvatsko tržište, premda ih većina bira razvitak kao glavni strateški cilj. Pristupnik se u radu posvetio teorijskom određuju strukturalističke teorije strategije te eksplikaciji glavnih rezultata vezanih za izvore (pokretače) konkurentske prednosti hrvatskih poduzeća.

diferencijacija; konkurentska prednost; strateško pozicioniranje; strateški managerment

nije evidentirano