hrvatski

Važnost vrednota govornoga jezika u folklorističkim istraživanjima

Moderna folkloristička istraživanja inzistirala su na neodvojivosti verbalnog dijela izvedbe (koji se može zapisati) i cijeloga izvedbenoga konteksta (koji mora biti snimljen audio-vizualno ili detaljno opisan od strane zapisivača). Iako su tzv. neofolkloristi (A. Dundes kao najpoznatiji predstavnik) inzistirali na trojnoj analizi folklora: tekst, tekstura, kontekst, veći broj neofolklorističkih istraživanja fokusirao se na sam proces kazivanja (izvedbe) pa je kontekst u istraživanjima bio vrlo istaknut. Tekstura pak, koja je kod Dundesa (1964) opisana kao jezično i govorno izražavanje, nije bila uvijek ravnopravno analizirana ili su se istraživači često služili impresionističkim opisima koji nisu bili u većoj mjeri upotrebljivi kasnijim autorima. Za Dundesa su najvažnije opće govorne crte naglasak, intonacija, visina glasa i onomatopeja, dok su neki kasniji autori teksturu shvaćali kao sam način interpretiranja folklornoga teksta (D. Ben-Amos 1971) ili spoj gramatičkih i prozodijskih obilježja, uz bitnu ulogu paralingvističkih i ekstralingvističkih čimbenika (H. Jason 1969). Iako je u isto ovo vrijeme bila razvijana teorija o vrednotama govornoga jezika Petra Guberine, ona je rjeđe upotrebljavana u teorijskim promišljanjima hrvatskih folklorista, stoga smatramo da upravo ona može biti dodatni analitički aparat za proučavanje jednog dijela lingvističkih, paralingvističkih i ekstralingvističkih čimbenika folklorne izvedbe (ponešto šire od izvornog koncepta teksture). Također, Škarićeva (1991) podjela govora na dva osnovna govorna sloja, sloj teksta i sloj glasa, posebice opis deset prozodijskih sredstava, pruža još iscrpniji model za proučavanje verbalnih elemenata u foklornoj izvedbi koji ne prenose sadržaj u tradicionalnome smislu, ali mogu bitno utjecati na smisao i razumijevanje sadržaja. U svome istraživanju primijenili smo koncepte vrednota govornog jezika i prozodijskih sredstava na analizu izvedbi demonoloških predaja zabilježenih na području Istre (2000. – 2003.). Istraživanje je usmjereno ponajprije na akustičke vrednote i sredstva, ali zapisivački komentari pomažu u rekonstrukciji esktralingvističkih čimbenika, kao i stvarnoga konteksta. Predaja, posebice njezin demonološki podtip, zahtijeva specifičan suodnos kazivača i recipijenata koji se temelji na međusobnom povjerenju. Kazivači pak koriste određene vrednote i sredstva, između ostalog, i radi naglašavanja onih dijelova predaje koji se odnose na nadnaravno. Cilj je ovoga pilot-istraživanja da na korpusu suvremenih hrvatskih predaja ispita i potkrijepi teorijsku opravdanost uključivanja sloja teksture u folklorističke analize.

folkloristika; neofolkloristika; predaja; tekstura; vrednote govornoga jezika

nije evidentirano