hrvatski

Glazba kao psihoterapijsko sredstvo

Od ranih početaka civilizacije glazba je bila predmet estetičkog promišljanja. Njezina struktura, oblici, intenziteti i utjecaj na slušača. Polazeći od antičke filozofije, pitanje utjecaja glazbe postaje sve važnije s obzirom na razvoj pojma društva i društvenih skupina. U tom kontekstu, glazba prestaje biti sredstvom kulta u štovanju božanstava, već i u odgoju i medicini. Za razliku od Grka koji su utjecaj glazbe vezali uz duševna stanja pojedinca, stari Izraelci smatraju glazbom liturgijskim sredstvom: u hramskom bogoslužju, proročkom naviještanju i općenito, važnom sastavnicom religioznog života. Razvojem psihijatrije ponovno se naglašava uloga glazbe. Tako nastaje muzikoterapija koja se primjenjuje na različite skupine duševnih bolesnika. Postoje modeli različitog intenziteta, ritma i glasnoće koji se primjenjuju na ciljane skupine. Prvi koji je uveo muzikoterapiju u Hrvatsku bio je Julije Bajamonti. Početkom 20. stoljeća muzikoterapija se počinje primjenjivati u većim bolničkim centrima kao što je Zagreb, Bjelovar i Osijek.

Glazba; Aristotel; duševna stanja; muzikoterapija; Julije Bajamonti.

nije evidentirano