hrvatski

Duhovna inteligencija i komunikacija u duhovnoj formaciji svećeničkih kandidata

Diplomski rad izlaže suvremenu problematiku odgoja svećeničkih kandidata u području komunikacije, kako između kandidata samih, tako i između odgojitelja i kandidata. Komunikacija u ozračju Bogoslovnog sjemeništa predstavlja glavni preduvjet za zrelo i odgovorno služenje budućih svećenika. Ulazeći u problematiku komunikacije svećeničkih kandidata, autor polazi od prioriteta duhovne inteligencije. Postojanje duhovne inteligencije ili skraćeno SQ, temelji na rezultatima istraživanja neuropsihologa Michaela Persingera i austrijskog neurologa Wolfa Singera. Duhovna inteligencija se razlikuje od inteligencije kao sposobnosti izvršavanja različitih zadataka i emotivne inteligencije koja je prisutna kod životinja – duhovna inteligencija je svojstvena samo ljudskim bićima i nadilazi kognitivne i emotivne sposobnosti. Nadalje, duhovna inteligencija nema uporišta u nekom religioznom sustavu, jer je posjeduju i vjernici i nevjernici. Kao i druga dva oblika inteligencije, tako se i duhovna inteligencija manifestira u komunikaciji. Ona može biti ispravna, bogata i kreativna, a u suprotnome rađa nefleksibilnošću, neodgovornošću i nepovjerenjem. U tom pogledu, odgojitelji u komunikaciji s bogoslovima moraju raditi na vlastitim sposobnostima vođenja, motiviranja i poučavanja. Sinteza razvijene duhovne inteligencije i kvalitetne komunikacije važna je za odgoj budućih svećenika.

Duhovna inteligencija; Bogoslovno sjemenište; komunikacija; odgoj; vrijednosti.

nije evidentirano