hrvatski

Učinci pentadekapeptida BPC 157 na promjene krvnih žila mrežnice štakora s eksperimentalnom hipertenzijom

Na dvama animalnim modelima arterijske hipertenzije (fruktozom odnosno adriamicinom inducirane hipertenzije) ispitivali smo blagotvorni učinak novog peptida BPC 157, molekularne težine 1419 Daltona, Gly-Glu-Pro-Pro-Pro-Gly-Lys-Pro-Ala-Asp-Asp-Ala-Gly-Leu-Val, na hipertenzivne promjene na očnom dnu štakora. Nakon fundoskopskog pregleda promjene su objektivizirane fotografiranjem binokularnom fundus kamerom i ocjenjivane skalom od 0-3.Peptid BPC 157, istraživan do*sad na raznim animalnim modelima u našem i drugim neovisnim laboratorijima, pokazao je konzistentan*organoprotektivni učinak na gotovo svim organskim sustavima. Kod modela fruktozom inducirane hipertenzije, štakori hranjeni fruktozom koji su liječeni intragastrički mikrogramskom dozom BPC-a jedini su imali statistički značajno manje promjene na fundusu nakon šest mjeseci od početka hranjenja fruktozom (p<0, 005 Mann-Whitney test). Skupina štakora koja je liječena BPC-om intragastrički u mikrogramskoj dozi imala je najuočljivije poboljšanje promjena na krvnim žilama nakon devet mjeseci od početka eksperimenta (p<0, 001 u odnosu na grupu životinja hranjenu fruktozom koja nije primala BPC, Mann-Whitney test). Nanogramska doza također je bila djelotvorna. Grupe štakora koje su primale BPC intraperitonealno u nanogramskoj i mikrogramskoj dozi pokazivali su nešto manje poboljšanje promjena u usporedbi sa kontrolnim neliječenim štakorima, ali još uvijek u istom statističkom rangu značajnosti {; ; p<0, 001, Mann-Whitney test, BPC mikrogrami prema neliječenoj kontroli i BPC nanogrami prema neliječenoj kontroli). Nakon dvanaest i petnaest mjeseci od početka hranjenja fruktozom djelotvornost BPC u sprječavanju nastanka hipertenzivnih promjena je i dalje bila izražena, a djelotvornost je opadala s dozom u slijedećem nizu: mikrogrami intraperitonealno, mikrogrami intragastrički, nanogrami intraperitonealno, nanogrami intragastrički. Jedino ova potonja doza nije imala statistički značajan učinak nakon intervala od petnaest mjeseci. Analogno tome, kod modela adriamicinom inducirane hipertenzije, štakori kojima je adriamicin tjedno primjenjivan subkutano razvijali su veće promjene na fundusu u odnosu na štakore kojima je apliciran i BPC, no te promjene nisu bile statistički značajne nakon mjesec dana od početka davanja adriamicina. Statistički značajno manje promjene u odnosu na štakore koji su dobivali samo adriamicin, utvrđene su kod štakora koji su dobivali i BPC u mikrogramskoj dozi prilikom slijedećeg pregleda, nakon daljnja tri mjeseca. Nanogramska doza nije bila statistički značajno djelotvorna. Pentadekapeptid BPC 157 pokazao je, dakle konzistentan o dozi i vremenu ovisan blagotvoran učinak u smislu spriječavanja razvoja hipertenzivnih promjena na fundusu u štakora.

pentadekapeptid BPC 157; mrežnica; arterijska hipertenzija; štakori

nije evidentirano