hrvatski

NEUBROJIVA OSOBA U PROCESU OD ISTRAŽNOG ZATVORA DO REALIZACIJE PRISILNOG SMJEŠTAJA

Autori ovim radom žele prikazati činjenično stanje i postupke prema neubrojivim osobama koje su hospitalizirane na Odjelu psihijatrije Zatvorske bolnice temeljem čl. 551. ZKP-a do upućivanja u psihijatrijsku ustanovu radi realizacije prisilnog smještaja po čl. 44. ZZODS-a. U razdoblju od pet godina na Odjelu psihijatrije boravilo je od 89 osoba u 2006. godini do 71 osobe u 2011. godini, prosječne dobi od 41 godine, u 60% slučajeva sa završenom srednjom stručnom spremom, a u više od 60% slučajeva osobe su samci ili razvedeni. Kod velike većine (81%) dijagnosticirana je prava, trajna i teška duševna bolest iz kruga shizofrenije i drugih psihotičnih poremećaja, a kod 16% osoba postavljene su dvije i više dijagnoza. Osobe s najučestalijim dijagnozama, shizofrenijom, shizotipnim i sumanutim poremećajima, u čak 60% slučajeva čine kaznena djela protiv života i tijela, u manjem postotku čine kaznena djela protiv slobode i prava čovjeka (prijetnja), zatim slijede kaznena djela nasilja u obitelji, a u najmanjem postotku čine kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa te protiv opće sigurnosti. Uočeno je nadalje da se istražni zatvor po čl. 551. ZKP-a izdržava bez iznimke u Zatvorskoj bolnici, iako je ZKP dao mogućnost da se izdržava i u drugoj odgovarajućoj psihijatrijskoj ustanovi. Na pravomoćno rješenje o prisilnom smještaju sukladno čl. 44. ZZODS-a neubrojiva osoba unutar zatvorskog sustava čeka i do 555 dana. Županijskom sudu nadležnom za određivanje prisilnog smještaja po čl. 44. ZZODS-a, po pravomoćnosti rješenja o prisilnom smještaju, treba i do 105 dana da Ministarstvu zdravlja dostavi dokumentaciju o pokretanju prisilnog smještaja, iako Zakon kaže: bez odgode. Ministarstvu zdravlja treba i do 157 dana da odabere u kojoj će se zdravstvenoj ustanovi provoditi prisilni smještaj, unatoč zakonskom roku od tri dana. Dakle, unatoč važećim propisima ZKP-a, KZ-a i ZZODS-a, neubrojive osobe neopravdano dugo borave unutar zatvorskog sustava, a to je jedan od najtežih oblika kršenja ljudskih prava budući da te osobe po KZ-u nisu krive jer u vrijeme ostvarenja zakonskih obilježja kaznenog djela ili prekršaja nisu bile u mogućnosti shvatiti značenje svojeg postupanja ili nisu mogle vladati svojom voljom zbog duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, nedovoljnoga dušev-nog razvitka ili druge teže duševne smetnje. Država bi trebala pronaći financijska sredstva za izgradnju forenzičnog odjela/centra koji bi ispunjavao uvjete za smještaj forenzičnih bolesnika (od izdržavanja istražnog zatvora do provođenja prisilnog smještaja) budući da aktualni kapaciteti, razina sigurnosti i opremljenost forenzičnih institucija za prisilni smještaj neubrojivih osoba očito ne zadovoljava. Potrebna je dodatna edukacija suca pojedinaca i sudova nadležnih za realizaciju mjera po čl. 44. ZZODS-a radi ubrzanja čitavog postupka upućivanja neubrojive osobe na liječenje.

neubrojiva osoba; zatvorski sustav

nije evidentirano