hrvatski

Doprinos Matije Vlačića Ilirika razvoju hermeneutike i protestantskog pokreta

Lik i djelo Matije Vlačića Ilirika mora se promatrati u kontekstu razvoja hermeneutike i njegova prosvjetiteljskog djelovanja u protestantskom pokretu u Europi 16. stoljeća. Matija Vlačić Ilirik započinje svoje djelovanje kao protestantski autor nakon studija u Wittenbergu, i razilaženja svojim mentorom Phillipom Melanchtonom. Nezadovoljan Augsburškim vjerovanjem 1548., odlazi u Magdeburg gdje piše ”Katalog svjedoka istine„ kako bi ohrabrio Lutherove sljedbenike. Odlaskom u Magdeburg započinje plodonosno razdoblje u kojem se Vlačić intenzivno bavi problemom tumačenja i hermeneutike, a sve u svrhu apologije luteranske Crkve. Martin Luther mu je pomogao svojim savjetima u jednom kratkom razdoblju za vrijeme studiranja, obilježenom depresijom i unutarnjim previranjima. Nadalje, Matija Vlačić Ilirik se smatra najrevnijim tumačem Lutherovih ideja o Evanđelju i Crkvi, kao i spornih pitanja u raspravi s predstavnicima Rimokatoličke Crkve, kao što je papin primat, euharistija i najvažnije, tumačenje Svetog pisma. Zato se njegov opus može podijeliti na hermeneutički i apologetski. Najznačajnije djelo po kojem se izdvaja protestantska hermeneutika jest ”Ključ Svetog pisma„ – prvi dio ovog opsežnog djela odnosi se na rječnik pojmova, dok je drugi dio sastavljen od sedam hermeneutičkih rasprava. Težište Vlačićeva tumačenja je samodostatnost Svetog pisma: Duh Božji koji je nadahnuo pismo, ujedno je i njegov tumač. Glede rasprava s katolicima, važno je spomenuti djela ”Katalog svjedoka istine„ i ”Rasgovaranje meju papistu i jednim luteran„ koja sadrže oštru kritiku papinske vlasti.

hermeneutika; protestantska teologija; Sveto pismo; tumačenje; egzegeza.

nije evidentirano