hrvatski

Pražicima drevnih vjerovanja hrvatske kulturne baštine do podrijetla hrvatskog naroda

Diplomski rad je prikaz fenomenološko-religijske refleksije na aktualno pitanje o podrijetlu hrvatskog naroda izazvano nedavnim istraživanjima na zajedničkom području interesa povijesti i genetike. U poglavlju o različitim hipotezama o podrijetlu hrvatskog naroda, autorica iznosi nekoliko hipoteza o perzijskom, slavenskom, germanskom podrijetlu, kao i hipotezu o autohtonosti na ovim područjima. Hipoteze o perzijskom, slavenskom i germanskom podrijetlu se oslanjaju na teorijama o doseljavanju, dok se hipoteza o autohtonosti temelji na suvremenom istraživanju iz genetike. Prema otkriću haplotipa EU 7, kojeg posjeduje 45 % Hrvata, proizlazi kako su Hrvati jedan od najstarijih europskih naroda, čak 20000 godina prije samog spomena slavenskog imena. Za razliku od hipoteza o doseljavanju Hrvata, ova teorija se temelji na empirijskom istraživanju tipologije gena. U poglavlju o drevnim vjerovanjima Hrvata prije razdoblja pokrštavanja, iznose se obilježja mitova, simbola i heraldičkih motiva prema kojima bi se utvrdile određene pretpostavke o etnogenezi hrvatskog naroda. Izdvajaju se skupine istočnog ili dinarskog panteona, zapadnog ili kajkavskog, te južnog ili jadranskog panteona – na područjima sjeverozapadne Hrvatske, Slavonije, Dalmacije i Bosne i Hercegovine. Materijalni dokazi su predmeti različite namjene, koji su se koristili kao oruđe ili oružje, ili kao predmeti u vjerskim obredima. Narodna vjerovanja prije kršćanstva obiluju mnogim elementima koji su prisutni i u ostalim mitologijama stare Grčke, Rima i Babilona: kult Sunca i Mjeseca, dobri i zli duhovi prirode. Autorica ističe kako je istraživanje drevnih vjerovanja u hrvatskoj kulturnoj baštini bilo zanemareno u korist panslavenske ideje, te ono ostaje jedinstvenim izvorom podataka za utvrđivanje činjenica o podrijetlu hrvatskog naroda.

Podrijetlo; genetika; haplotip EU 7; panslavenska ideja; drevna vjerovanja.

nije evidentirano