hrvatski

Razumijevanje vjere u kontekstu različitih filozofija egzistencije

Egzistencijalna filozofija se pojavljuje u razmjerima europske misli kao reakcija na monolitnost hegelijanskog sustava, naglašavajući individualnost filozofskog nastojanja kao i nedostatak viđenja strukture u filozofiji. Drugim riječima, egzistencijalisti ne traže stabilne okvire koji bi odgovarali istraživanjima određenih problema. Kako je u središtu zanimanja život kao takav, on obuhvaća sva područja vezana prvenstveno za ljudsko postojanje kao takvo, zatim odnos prema religiji, prirodi i svemiru. U tom kontekstu, navode se primjeri egzistencijalističkog promišljanja Sorena Kierkegaarda, Karla Jaspersa i Alberta Camusa. Pitanje smisla života je neodvojivo od pojma religiozne vjere. Prema Kierkegaardu, religiozna vjera ima svoje mjesto u zadnjoj razvojnoj fazi traženja smisla kod pojedinca, u religioznom stadiju. Za Karla Jaspersa, vjera omogućuje sigurnost u trenutcima ozbiljnih dvojbi o smislu življenja koje nameće iskustvo granične situacije. Albert Camus odbacuje dimenziju religiozne vjere s uvjerenjem kako ona ne može zamijeniti osjećaj izgubljenosti i otuđenosti u stanju apsurda. Autorica razlikuje teistička i ateistička polazišta egzistencijalista – Kierkegaard i Jaspers ne odbacuju ostvarenje životnog smisla u vjeri u Boga, dok u Camusovom viđenju apsurdne stvarnosti životni smisao se svodi isključivo na borbu pojedinca s drugima, svemirom i na kraju, s Bogom. Ipak, Camusovo gledište treba razumjeti u kontekstu njegove kritike teističkih egzistencijalista. Autorica ističe kako razumijevanja religiozne vjere kod egzistencijalista, teista i ateista nužno ostaju oprečna.

Egzistencijalna filozofija; religiozna vjera; religiozni stadij; granična situacija; apsurd.

nije evidentirano