hrvatski

SEM analiza morfoloških promjena površine cirkonijoksidne keramike uzrokovanih različitim načinima obrade

Najčešći razlog neuspjeha terapije potpunokeramičkim nadomjescima su chipping i delaminacija obložne keramike. Veza između dvaju materijala u tim dvoslojnim sustavima još nije u potpunosti razjašnjena. Svrha rada bila je istražiti stupanj hrapavosti površine osnovne konstrukcije cirkonij-oksidnog nadomjeska i njen utjecaj na kvalitetu veze s obložnom keramikom. Materijali i metode: Izrađena su 4 uzorka itrijem stabiliziranog cirkonijevog oksida IPS e.max ZirCAD (Ivoclar Vivadent, Schaan, Liechtenstein) čija je površina obrađena na 4 različita načina kako bi se utvrdile razlike u hrapavosti te njihov utjecaj na veznu čvrstoću osnovne konstrukcije s obložnom keramikom. Površina prvog uzorka polirana je dijamantnim brusnim sredstvima, drugi uzorak je nakon poliranja pjeskaren česticama Al2O3 (250μm), treći uzorak je nakon poliranja i pjeskarenja podvrgnut regeneracijskom pečenju (15min/1000°C), dok je na četvrti uzorak nakon poliranja i pjeskarenja naneseno vezno sredstvo ZirLiner (Ivoclar Vivadent). Površina uzoraka snimljena je SEM-om pod povećanjem X 100 i X 1000. Hrapavost je izmjerena profilometrom. Rezultati: Utvrđeno je da način obrade površine jezgrenog materijala utječe na hrapavost koja je u korelaciji s veznom čvrstoćom između dvaju materijala. Najveći stupanj hrapavosti imali su polirani i pjeskareni uzorci s veznim sredstvom, zatim polirani i pjeskareni, slijedili su polirani i pjeskareni s regeneracijskim pečenjem te su najglađi bili samo polirani uzorci. Zaključak: Najveće promjene morfologije površine zabilježene su na uzorcima koji su polirani, pjeskareni i s veznim sredstvom. Da bi se odredila optimalna hrapavost koja će osigurati kvalitetnu veznu čvrstoću dvaju materijala u dodiru potrebno je nastaviti istraživanje.

cirkonijev dioksid; delaminacija; hrapavost površine; vezna čvrstoća

nije evidentirano