hrvatski

Temeljni pojmovi psihologije religije

Autor u svom diplomskom radu ističe glavne predmete i pitanja iz psihologije religije. Prije svega, polazi od pojmovne i povijesne analize psihologije religije. Uspoređujući metode i aspekte teoloških disciplina s psihologijom religije, dolazi do zaključka kako se psihologija religije temelji na empirijskim, drugim riječima, izvanjskim datostima religioznog iskustva, dok teološke discipline ostaju pri promišljanju religioznih sadržaja unutar nje same. Empirijsko istraživanje u psihologiji religije odnosi se na tri glavna područja: religiozno iskustvo, iskustvo Boga i iskustvo molitve. Religiozno iskustvo se razlikuje od profanog iskustva jer se osoba susreće s nadnaravnim – pri tome se ne isključuje uzajamno djelovanje racionalne i emotivne dimenzije osobnosti. Nadalje, religiozno iskustvo se manifestira na nekoliko načina: vjerovanju, vjerskoj praksi, vjerskom iskustvu, znanju i posljedica koje proizlaze iz tih četiri načina. Vjersko iskustvo se razlikuje od religioznog iskustva jer se odnosi na iskustvo u vjerskoj zajednici. Za razliku od religioznog iskustva općenito, iskustvo susreta s Bogom kao nadnaravnom i transcendentnom stvarnošću rezultira određenim predodžbama i njihova interpretacija ovisi o psihološkoj razvijenosti i dobi vjernika. Vezana za iskustvo susreta s Bogom iskustvo molitve također podrazumijeva određenu mentalnu konstituciju osobe. Kako autor ističe molitva ima svoju strukturu i osobito mjesto u životu pojedinca i vjerske zajednice.

Psihologija religije; religiozno iskustvo; stupnjevi religioznosti; slike o Bogu; molitva.

nije evidentirano