hrvatski

Pitanje smisla u enciklici ”Fides et ratio„

Autor je svoju diplomsku radnju posvetio proučavanju problema smisla u enciklici ”Fides et ratio„. Naslov upućuje na zajedničku baštinu zapadne kulture, biblijske objave i helenizma. Nadalje, pitanje smisla u kontekstu odnosa vjere i razuma obuhvaća filozofsko i teološko promišljanje o novovjekovnim i suvremenim pravcima antropologije i etike. Pitanje o smislu zajedničko je svjetskim religijama i filozofijama, kako Istoka tako i Zapada. Prema papi Ivanu Pavlu II., traženje smisla očitovano u religiji i filozofiji ujedno je traženje i istine. Suvremeni svjetonazori s kojima se suočava Crkva nastali su na temeljima novovjekovnih i suvremenih filozofskih sustava. Najrašireniji svjetonazori su eklektizam, historicizam, scijentizam, pragmatizam i nihilizam. Zajednička odrednica ovih svjetonazora jest zatvorenost ljudskog uma prema transcendenciji: U historicizmu istina je uvjetovana poviješću, u scijentizmu empirijskom valjanošću istraživanja, u pragmatizmu sa stupnjem koristi ; nihilizam i eklektizam postavljaju u pitanje i samu težnju za traženjem istine. Ivan Pavao II. se osvrće na povijest odnosa teologije i filozofije, koji su opterećeni i međusobnim nerazumijevanjem. Ipak, teologija treba filozofiju, kao što vjera treba razum: u dimenziji mudrosti, poklapanja uma sa stvarnošću i povezanosti fenomena i fundamenta.

Smisao; vjera; razum; istina; svjetonazori.

nije evidentirano