hrvatski

Integralni odgoj za ljudsku i kršćansku zrelost

U diplomskom radu se problematizira fenomen kršćanskog odgoja kako s motrišta suvremene pedagogije, tako i s motrišta kršćanske etike i antropologije. Autor zato nastoji prezentirati sve tri sastavnice u postavljanju problema odgoja: s pedagoškog gledišta on je svojevrsni proces u kojem su osim djeteta uključeni i ostali čimbenici kao što je obitelj, društvo i škola, dok se s gledišta kršćanske etike i antropologije traži jedinstvena i cjelovita perspektiva u kojoj će odgajano dijete postati zreo kršćanin i čovjek. Tema diplomskog rada se dijeli na tri cjeline: prva govori o kršćansko-pedagoškim smjernicama odgoja ; druga opisuje biblijsko-teološki pojam božanske pedagogije ; i treća koja upućuje na kristocentrično viđenje odgoja važno za katehetske modele u crkvenim i društvenim prilikama. Za određenje kršćansko-pedagoških smjernica važno je poznavati pedagogiju i ciljeve odgoja, pri tome se kršćanski cilj odlikuje posebnošću integriteta vjerske i ljudske zrelosti. On se postiže u sukladnosti s pedagoškim metodama na tjelesnoj, psihičkoj, društvenoj i duhovnoj razini. Nadalje, prioritet kršćanskog modela odgajanja leži u suradnji svih čimbenika, to jest, Crkve, obitelji, države i društva na dobro odgojenika. Kršćanska pedagogija svoje izvore i postulate traži u Svetom pismu koje otkriva uzor u bogoočinskom autoritetu i liku Isusa Krista kao vrhovnog odgajatelja. Sveto pismo naglašava kako je Bog s pažnjom i nježnošću odgajao izabrani narod kao svoje dijete. Takav put je uključivao i sukobe i neposlušnost izabranog naroda, unatoč tome, Bog Otac je s njime strpljivo postupao. Nadalje, Evanđelja opisuju Isusa Krista kako na više mjesta odgaja svoje apostole i učenike za opraštanje i molitvu, i najvažnije, potiče na samoodgoj. U tom pogledu, Crkva ima zadatak da u evangelizaciji nastavi djelo Kristova odgajanja.

integralni odgoj; kršćanska zrelost; pedagoške metode; Božje očinstvo; samoodgoj.

nije evidentirano