talijanski

Giovanni Michelucci e la chiesa di S. Giovanni Battista, Arzignano (Vicenza),

Iako se ne može ubrojiti među remek-djela toskanskog majstora, crkva u Arzignanu (1967-70) predstavlja prototip težnje arhitekture da dominira nad nekontroliranom urbanom ekspanzijom. Govorimo o težnji, koja nije samo fizička ili formalna, već i socijalna. Gradnja crkve je produkt sretanja dviju vizija: s jedne strane vrlo talentiranog arhitekta talijanske poslijeratne scene (Giovanni Michelucci), a sa druge vrlo progresivnog promotora post-koncilijskih uvjerenja, župnika Nila Righettija. Teritorij, u kojem se crkva gradi, predstavlja i za župnika i za arhitekta osnovni problem krize talijanskog društva. Gladno i siromašno stanovništvo juga, koji u toku šestdesetih godina naseljava sjever Italije u potrazi za radom i stanom, mijenja radikalno gospodarsku i socijalnu strukturu države, čija ekonomije se brzo mijenja iz poljoprivredne u industrijsku. Država odustaje od fizičke i socijalne kontrole šireg grada, koji se pogotovo manifestira uz teritorij Padanije. Crkva, sa svojim originalnim post-koncilijskim pozivom za stvaranje zajednica, pozvana je na surađivanje sa državom – i često čak na njezinu zamjenu – u pružanju pomoći fragmentiranom društvu. Arhitektura crkve Micheluccija, jasno manifestira te probleme.

crkva; arhitektura; predgrađe

nije evidentirano