hrvatski

Temeljna pitanja o Bogu i čovjeku u kritici kršćanstva Ludwiga Andreasa Feuerbacha

Ludwig Feuerbach pripada najznačajnijim njemačkim filozofima poslije Hegela. Njegovo istraživanje se svrstava u antropološka, imajući u vidu naglaske na razvoj ljudske misli, ideja i kulture. U kontekstu filozofsko-povijesne analize ljudske kulture, Feuerbach se najviše posvetio istraživanju kršćanstva, što je razumljivo jer je započeo svoju filozofsku formaciju sa studijem teologije. Osim toga, poticaj treba tražiti i u političkom angažmanu mladog Feuerbacha protiv monarhizma i katolicizma. Temeljna pitanja o Bogu i čovjeku proizlaze iz reduciranja religije na oblik povijesno-kulturne samosvijesti. Drugim riječima, religija je utemeljena na čulnosti, strahu i egoizmu: faktorima otuđenja čovjeka od njegove prave prirode. Kako je kršćanstvo religija, a religija podrazumijeva otuđenje, proizlazi kako je kršćanstvo također utemeljeno na otuđenju: kršćanski Bog je otuđeni čovjek. Sve što um projicira kao idealno, zapravo je slično pokušajima religijske svijesti da izgradi sliku o idealnome, bilo da je riječ o otkupljenju, ekonomiji spasenja ili Svetom Trojstvu. Kritike Feuerbachove filozofsko-religijske elaboracije kršćanstva dijele se na suprotstavljene tabore. Jedni smatraju, kao Kierkegaard da je Feuerbachova kritika opravdana zbog samog kršćanstva, dok drugi, kao Zahrnt ili Courth smatraju kako nije mogao odgovoriti na pitanje o ograničenosti egzistencije, stoga kritika religije predstavlja nesuvisli pokušaj rješenja takvog filozofskog problema.

Kritika religije; kršćanstvo; čovjek; kultura; povijest.

nije evidentirano