hrvatski

Carl Gustav Jung i teorija snova

Autorica smatra kako je san ključ čovjekove osobnosti, a ljudska osobnost je predmet psiholoških istraživanja. Carl G. Jung je svojom teorijom o snovima nesumnjivo doprinio psihološkom pristupu fenomenu sna. U pogledu analitičkog pristupa samom sadržaju snova kao takvih, Jung se udaljuje od svoga učitelja i suradnika Sigmunda Freuda. Jung ne samo da odbacuje značenje Edipova kompleksa i funkcionalne uloge seksualnog nagona, već i uspomene iz djetinjstva smatra irelevantnim za postojeću terapijsku intervenciju psihoanalitičara u pacijentovo stanje. U tom kontekstu simboli i dalje nose ambivalentnost racionalnoga i iracionalnoga. Funkcija simbola se svodi na posredovanje između kolektivnog nesvjesnoga koje se manifestira u baštini mitologije i osobnog nesvjesnoga pojedinca koji sanja. Iskustvo osobe u snu se ne može nazvati iskustvom u strogom smislu riječi jer se suočava s unutarnjim svijetom nesvjesnoga u kojem nagoni proizvode simboličke slike ili arhetipove. Prema ulozi i poruci arhetipova, Jung dijeli snove na četiri osnovne skupine: kompenzacijske, perspektivne, redukcijske i reakcijske, kasnije je skupinama snova pribrojio telepatske i snove individualizacije. San nema određeno vrijeme, većina je prosječnog trajanja, a podijeljen je na nekoliko faza: ekspoziciju, zaplet, kulminacija i završetak. Analitičar mora dobro poznavati povijest religije i mitologiju zbog dešifriranja arhetipova u sadržaju sna, imati sigurnosti u određivanju vrste, i zadnje, dobro razlučivati subjektivno i objektivno tumačenje sna.

Teorija snova; nesvjesno; simboli; arhetipovi; analiza.

nije evidentirano