hrvatski

Budućnost dječje knjige – medijska rekontekstualizacija pisanja, čitanja i objavljivanja dječje književnosti

Pojavom novih medija, prije svega računala, događa se prijenos pisane književnosti u oblik koji nazivamo elektroničkom književnošću. Opus elektroničke književnosti obuhvaća djela stvorena isključivo za novi medij, ali i velik broj djela koja su doživjela prijenos iz tiskane književnosti, a koja su tom prilikom prilagođena zakonitostima novoga medija. Poteškoće ovakve translacije su višestruke ; tradicionalni tekst je linearan, sekvencijalan i kao takav ne odgovara prirodi novoga medija te stoga biva zamijenjen, prevođen u hipertekst koji je nelinearan, nesekvencijalan, iznad linearnoga teksta ; hipertekst je dinamičan, promjenjiv, modularan i beskonačan. Translacija se vrši na tekstualnoj razini (hipertekst), ali i na razini prijevoda jezičnoga koda, gdje u novome mediju auditivni i vizualni kod postaju dominantama (hipermedij). U radu se navode imanentne teorije iz područja digitalne poetike, žanrovske podjele i primjeri iz područja dječje književnosti koji su doživjeli ove pretvorbe (interaktivne slikovnice, engl. story telling) te najavljuju noviteti koji nas očekuju prilikom pisanja, čitanja i objavljivanja novih djela dječje književnosti. Preispituju se odnosi tradicionalnog medija (dječje knjige) i novih oblika (elektronička dječja književnost) uz osvrt na recepciju ovih noviteta kod djece – suvremenih čitatelja.

dječja književnost, novi mediji, digitalna poetika, hipertekst, elektronička dječja književnost

nije evidentirano