hrvatski

Metoda transakcijske analize

Transakcijska analiza je relativno mlada teorija ličnosti i socijalnog ponašanja. Temelj transakcijske analize leži u stvarnosti dinamike odnosa između dvije ili više osoba. U obitelji, široj zajednici ili radnom okruženju. Filozofski aspekt transakcijske analize naglašava poimanje smisla, vrijednosti, solidarnosti i odgovornosti. Duboko egzistencijalno značenje ovih karakteristika važno je za početak same primjene njezinih postavki – u samom kliničkom postupku ne primjenjuju se lijekovi i psihoanaliza, već psihoterapeut nastoji razotkriti i detektirati identifikacijske strukture, ono što se razmjenjuje u verbalnoj ili neverbalnoj komunikaciji. Prema Ericu Bernesu, predmet transakcijske analize u praksi jest stanje samog ega pacijenta u transakcijama, odnosno komunikaciji s ostalim ljudima. Ego stanje se može analizirati putem strukturalne i funkcionalne analize, u slučaju patologije, psihoterapeut ima zadatak da uoči mehanizme ponašanja koji svoje korijene imaju u ranom djetinjstvu: primjerice kad je riječ o osobama labilnog stanja, krivih predodžbi o sebi i roditeljima, ili su pretrpjele neka stanja koja su ostavile rane, ili je u nekim slučajevima riječ o krutoj rigidnosti. Zaključci analize moraju se primijeniti na slijedeća područja: komunikaciju, simbioze, igre moći i životni scenarij. Komunikacija otkriva uzročnike patološkog ego- stanja: pojedinac je u simbiozi na patološki način vezan za tuđe mišljenje ili ponašanje, u igrama moći patologija se očituje u manifestaciji kontrole ili pasivnosti prema drugima. Nakon osviještenja ovih patologija, pacijent se mora vratiti na svoj životni scenarij, sve predodžbe o životu nastale u djetinjstvu pod utjecajem roditelja i društvene okoline.

transakcijska analiza; ponašanje; ego-stanje; strukture; patologija.

nije evidentirano