hrvatski

SUVREMENI PRISTUP LIJEČENJU KRONIČNE LIMFOCITNE LEUKEMIJE

Kronična limfocitna leukemija (KLL) obilježena je varijabilnom kliničkom slikom i tijekom bolesti. Novije spoznaje o patogenezi i bolje poznavanje kliničkih osobitosti bolesti posljednjih dvadesetak godina omogućili su stratifikaciju pri dijagnozi i potakli klinička kontrolirana ispitivanja terapijskih postupaka. Ustanovljeno je da rana primjena terapije u ranoj, stabilnoj bolesti ne pridonosi preživljenju. Stoga se liječenje preporuča samo ako su prisutni znakovi aktivne bolesti (B-simptomi), i/ili progresivna bolest (udvostručenje tumorske mase za manje od 12 mjeseci), i/ili uznapredovala bolest (TTM>9) i/ili anemija i/ili trombocitopenija (Rai stadij III&IV, Binet stadij C). Standardna početna kemoterapija je klorambucil +/- prednison, koja je vrlo učinkovita za postizanje remisije ako se primijeni u visokim dozama te može produljiti život onima koji su dobro odgovorili na terapiju. Kombinacijska kemoterapija (COP ili CHOP), čini se, nema prednosti pred klorambucilom. Uloga prolongirane terapija održavanja nije jasna. Fludarabin je odobren kao druga linija terapije, ali se već nazire konsenzus da je opravdan i kao prva linija terapije za mlađe bolesnike, posebno ako se planiraju još agresivniji postupci. Međutim, standardna terapija ne dovodi do izlječenja, dugoročno preživljenje bolesnika s uznapredovalom bolesti je loše (manje od 20% više od 10 godina), što posebno razočarava mlađe bolesnike. Stoga se intenzvno istražuju novi pristupi, uključujući nove lijekove (briostatin, flavoperidol, depsipeptid, 506U78), monoklonalna protutijela (rituximab, Campath-1H), gensku terapiju (Ad CD154, T-vakcine) i transplantaciju matičnih stanica. Auto i alotransplantacija su izvedive, ali nisu bez rizika. Objema procedurama često se postiže hematološka remisija, a u nekih bolesnika i dugotrajna molekularna remisija, što pruža novu nadu bolesniku čija je bolest za sada neizlječiva.

terapija CLL

nije evidentirano