hrvatski

Ikonografija Marije Magdalene iz Porta na otoku Krku u kontekstu srednjovjekovnog mita o divljem čovjeku

Ikonografija sv. Marije Magdalene iz franjevačke crkve u Portu (Dubašnica), obilježena konvencionalnim hirzutizmom „divlje žene“, tumači se u kontekstu utjecaja srednjovjekovnog mita o „divljim ljudima“ na ikonografiju kršćanskih svetaca pustinjaka. Samovoljno odricanje u divljini sv. Onofrija ili tjelesno iscrpljivanje koje vodi iskupljenju grijeha iz Vita Marije Egipatske, Marije Magdalene i sv. Ivana Zlatoustog, povezivali su u srednjovjekovnom društvu te svece s iracionalnim ponašanjem i mitskim značenjima divljeg čovjeka. Asocijacija se očituje zajedničkom vizualnom oznakom koja postaje ikonografskom konvencijom u germanskim zemljama tijekom 15. stoljeća. Istaknuto isposništvo svete pokajnice iz Porta nastavlja se na pustinjačku tradiciju franjevaca trećoredaca, a ikonografsko rješenje preuzeto je iz germanskog kulturnog kruga unatoč tome što su skulptura i retabl izrađeni u venecijanskim radionicama sredinom 16. stoljeća.

ikonografija; sv. Marija Magdalena; sveci pustinjaci; mit o divljem čovjeku; crkva sv. Marije Magdalene; Porat (Dubašnica); Krk; Girolamo i Francesco da Santacroce; Paolo Campsa

nije evidentirano