hrvatski

Mjerenje učinkovitosti pružatelja usluga u zračnoj plovidbi

Europski zračni prostor je jedan od najprometnijih na svijetu. Kako je zračni promet unutar zadnja dva desetljeća u konstantnom porastu, ali je isto tako i promjenjive prirode, pružanje usluga unutar istog bilo je suočeno s velikom neučinkovitošću. Neučinkovitost je bila potaknuta činjenicom da je europski zračni prostor fragmentiran što je upućivalo na izričitu povezanost pružatelja usluga s državnim granicama. Iz tog razloga, zrakoplovi zbog kompliciranih procedura često nisu mogli letjeti izravnom rutom, a samim time se produljivalo vrijeme leta uzrokujući kašnjenja, povećanu potrošnju goriva i troškove. Mogućnost zadovoljenja kapacitetom je bila smanjena što je imalo utjecaja na sigurnost zračne plovidbe. Jednako tako, zračni prostor nije bio civilno-vojno koordiniran jer je većinu vremena veći dio prostora bio namijenjen isključivo vojsci. Potaknuta neučinkovitošću zračnog prometa, Europska Komisija je 2000. godine pokrenula inicijativu za jedinstvenim nebom Europe. Inicijativa Jedinstveno europsko nebo sastoji se od dva regulatorna paketa. Prvi regulatorni paket uveden je 2004. godine. Orijentiran na restrukturiranje zračnog prostora nije donio veće rezultate, te je 2009. godine uveden drugi regulatorni paket. Kao najvažniji element drugog regulatornog paketa smatra se Plan mjerenja učinkovitosti. Pružanje usluga u zračnoj plovidbi može se promatrati s više gledišta. Pružatelj usluga (ANSP – Air Navigation Service Provider) kao svoj prvobitni cilj postavlja opsluživanje što većeg broja zrakoplova uz zadovoljenje zahtijevane razine sigurnosti, dok je za zrakoplovne operatere važan financijski aspekt i smanjenje jedinične cijene naplate za pružene usluge. Primarni cilj Plana mjerenja učinkovitosti je zadovoljenje i izjednačavanje zahtjeva svih sudionika u zračnom prometu. Tema ovog diplomskog rada je „Mjerenje učinkovitosti pružatelja usluga u zračnoj plovidbi“. Svrha rada je istražiti razinu učinkovitosti pružanja usluga u zračnoj plovidbi kroz četiri ključna područja (KPA – Key Performance Areas): sigurnost, kapacitet, okoliš i ekonomska isplativost, u kontekstu razvoja europskog zračnog prometa tijekom referentnog razdoblja od 2012. do 2014. godine. Rad je podijeljen u četiri cjeline. Unutar prve cjeline, Jedinstveno europsko nebo, dane su uvodne postavke kojima se opisuju razlozi i glavni ciljevi provođenja inicijative Jedinstveno europsko nebo, te su također opisani bitni elementi drugog regulatornog paketa aktualnog za prvo referentno razdoblje. Druga cjelina, Regulatorni okvir uspostave Jedinstvenog europskog neba i Plana mjerenja učinkovitosti, opisuje regulatorni ustroj restrukturiranja i organizacije zračnog prostora, pružanja usluga i interoperabilnosti upravljanja zračnim prometom kojima je uspostavljeno Jedinstveno europsko nebo. Također je opisan proces od razvoja do usvajanja Plana mjerenja učinkovitosti. Glavni ciljevi za postizanje učinkovitosti tijekom prvog referentnog razdoblja, određeni Planom mjerenja učinkovitosti, postavljaju se unutar četiri ključna područja. Treća cjelina, Učinkovitost usluga u zračnoj plovidbi, opisuje svako ključno područje i pridružene ključne pokazatelje učinkovitosti. Četvrta cjelina, Analiza učinkovitosti po ključnim pokazateljima učinkovitosti, sastoji se od analitičkog prikaza učinkovitosti pružatelja usluga u zračnoj plovidbi koji se temelji na statističkim podacima iz prethodnih godina. Temeljem analize učinkovitosti po pojedinim ključnim područjima učinkovitosti i pridruženim im ključnim pokazateljima, kao krajni rezultat ovog rada prikazana je trenutna razina učinkovitosti pružatelja usluga u zračnoj plovidbi zajedno sa smjernicama daljnjeg unapređenja iste.

zračni promet; upravljanje zračnim prometom; pružatelji usluga u zračnoj plovidbi; mjerenje učinkovitosti

nije evidentirano