hrvatski

Simbol u službi misterija: iskustvo prve Crkve

Vjera u sebi krije određena područja stvarnosti koja su čovjeku nevidljiva i nedodirljiva. Ona zahtijevaju od čovjeka određeni napor uma i srca ukoliko bi se želio njima približiti i spoznati ih. Kroz cijelu povijest, kako na području vjere tako i na području svagdanjega života, on želi prijeći određeni put od vidljivoga do nevidljivoga. Osnovna mu je nakana kako se na najbolji način približiti onome što se zove misterij. Primjer i iskustvo drugih mogu pomoći na tom putu približavanja. Ovaj članak, stoga, ima namjeru predstaviti samo dio iskustva prve crkve – od Crkve nekoć Crkvi danas. Iskustvo prve Crkve u „dijalogiziranju sa nevidljivom stvaranošću“ bilo je posebno putem simbola. Trojedini Bog je misterij, a nastojalo ga se shvatiti i objasniti pomoću vidljive stvarnosti koja je upućivala postojanje i djelovanje Božje u kozmosu. Vidljiva stvarnost tako je poprimila i značenje simbola. Gledano u perspektivi vjere, način dijalogiziranja preko vidljive stvarnosti oblikovao je život i egzistenciju prve Crkve na području umjetnosti, arhitekture, retorike, religiozne pedagogije, filozofije i svagdanjeg života. Kateheza nekoć, kao proces odrastanja uvjeri, pronalazila je i nudila simbol kao put i sredstvo dijaloga, te približavanja Božjem misteriju. Autor stoga smatra da kateheza danas, na isti ili sličan način, treba nastojati preko simbola ulaziti u područje nevidljive Božje stvarnosti, očitovati konkretne događaje povijesti spasenja kao načine dijalogiziranja Boga sa čovjekom, te pronalaziti momente objavljivanja samoga Boga u konkretnoj stvarnosti. Ukratko rečeno, kateheza bi trebala prolaziti put „per visibilia ad invisibilia“.

vjera, misterij, simbol, kateheza, govor prstiju, numerologija, Credo, dijalog, religiozna pedagogija.

nije evidentirano