hrvatski

Odgovori učenika osnovnih i srednjih škola na hipotetski postavljene društveno osjetljive situacije

Ubojstvo mlade Njujorčanke Catharine Genovese 1964. godine pokrenulo je lavinu istraživanja o čimbenicima odgovornima za odsustvo pružanja pomoći žrtvi nasilja, zlostavljanja i zločina od strane slučajnih svjedoka (Rosenthal 1964 ; Manning et al. 2007). Značajan broj autora polazi od shvaćanja da uloga svjedoka nije stanje nego proces, pa istraživanjima traži potvrdu o relacijskoj, kontekstualnoj i promjenjivoj prirodi odnosa između svjedoka i žrtve (Darley i Latané 1968 ; Latané i Rodin 1969 ; Rutkowski et al. 1983 ; Salmivalli et al. 1996). U takvim se istraživanjima ispitanici često stavljaju u niz hipotetskih situacija na koje reagiraju različito, ovisno o spletu personalnih i socijalnih čimbenika (Bar-On 2001 ; Edgren 2012 ; Pöyhönen 2010). Te spoznaje otvaraju prostor za raspravu o mogućnostima mijenjanja obrazaca ponašanja svjedoka i mjestu učenja u tom procesu, zbog čega danas raste interes za istraživanje odgovora djece i mladih na opaženo ili simulirano nasilje (Rigby i Johnson 2006 ; Gini et al. 2008 ; Pozzoli and Gini 2010 ; Pozzoli et al. 2012). Rezultati istraživanja se koriste kao polazište za izradu programa osvještavanja i osnaživanja svjedoka nasilja, što postaje važna dimenzija pripreme mladih za društveno angažirano građanstvo (Rigby 2007 ; Davis i Davis 2007 ; Schulz et al. 2010). Kako bismo provjerili neke od navedenih predpostavki, ispitali smo reakcije učenika na hipotetski postavljene društveno osjetljive situacije u 9 osnovnih (6., 7. i 8. razred) i 17 srednjih škola (sva četiri razreda), a koje su bile uključene u program Humane vrednote i istraživanje humanitarnog prava u sklopu provedbe Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo. Ukupno je ispitano 1500 učenika, od čega 584 osnovnoškolca i 916 srednjoškolca. Za potrebe ispitivanja odabrane su situacije nasilja na ulici, učeničkog bullinga i uzimanja droge, u kojima su se ispitanici trebali zamisliti u ulozi slučajnih svjedoka. Reakcije na situacije nasilja mjerene su instrumentom kojeg čini sedam scenarija nasilja za koje je ponuđeno šest mogućih odgovora. Scenariji su varirani u nekoliko dimenzija: poznavanje, odnosno bliskost s nasilnikom i žrtvom, spol i dob nasilnika i žrtve te broj osoba uključenih u nasilje s obje strane. Rezultati otkrivaju sličan obrazac ponašanja u obje skupine ispitanika te u svim scenarijima. U situaciji u kojoj nepoznati odrasli muškarac tuče dijete, učenici bi se u velikoj većini odlučili pozvati policiji, no ako nepoznata žena tuče dijete upola manje bi ih se oslonilo na prolaznike. Međutim, kad bi svjedočili situaciji u kojoj dvije djevojke tuku treću, u najvećem broju bi nastojali zaustaviti tuču uz pomoć prolaznika. Ukoliko je nasilnik prijatelj/prijateljica, reakcija učenika ovisi o tome tko je žrtva. Kad je riječ o djetetu, učenici će se u najvećem broju umiješati kako bi prekinuli zlostavljanje, no kad je objekt napada osoba koja ih je povrijedila, obrazac ponašanja se mijenja: otprilike svaki treći učenik u obje grupe bi se u takvoj situaciji umiješao, a svaki četvrti samo gledao s odstojanja. Analiza odgovora na druge dvije hipotetske situacije – svjedočenje o bullingu nad povučenim učenikom pred školskim pedagogom ili psihologom i reakcija na svjedočenje vršnjačkog uzimanja droge u razredu – također otkriva zajedničke trendove te zanimljive razlike u anticipiranom ponašanju između osnovnoškolaca i srednjoškolaca, učenika i učenica, o čemu će se detaljnije izvijestiti u izlaganju. Unatoč određenim metodološkim ograničenjima, rezultati istraživanja potvrđuju, između ostaloga, utjecaj konteksta na odgovore učenika. Štoviše, oni govore o potrebi uključivanja hipotetskih, osobito društveno osjetljivih situacija kao sadržaja i metode odgoja i obrazovanja. Njima se pridonosi izgradnji obrazovnog okoliša koji potiče diskusiju, otvorenost i kritičko mišljenje te vodi samoosvještavanju i osnaživanju, što je ključna pretpostavka razvoja učenika kao participativnog građanina. U Hrvatskoj su trenutno u provedbi novi eksperimentalni kurikulumi građanskog odgoja i obrazovanja te zdravstvenog odgoja kojima se, između ostaloga, smjera osnažiti učenike za kritičko i angažirano građanstvo.

društveno osjetljiva situacija; slučajni svjedok; angažirano građanstvo; građanski odgoj i obrazovanje; osnovna i srednja škola

nije evidentirano