hrvatski

Početno liječenje zaraze virusom humane imunodeficijencije 2009. godine

Liječenje je zaraze virusom humane imunodeficijencije (HIV od engl. human immunodeficiency virus) i nakon više od jednog desetljeća primjene učinkovito. Usprkos tomu što nije potkrijepljeno randomizirnim kliničkim pokusom, današnje smjernice preporučuju ranije započinjanje antiretrovirusnog liječenja. Naime, mnoga opservacijska istraživanja uz analize kliničkog pokusa SMART pokazuju da je morbiditet i mortalitet u asimptomatskih osoba s CD4+ limfocitima T između 200 i 350/mm3 značajan. Uz to postoji povezanost nekontroliranog umnožavanja HIV-a s imunosnom aktivacijom koja je pak povezana s ne-AIDS-morbiditetom i mortalitetom. Smjernice iz razvijenih zemalja govore u prilog individualnom pristupu liječenju, a Svjetska zdravstvena organizacija zalaže se za javnozdravstveni pristup (definirane kombinacije prve i druge linije). U Hrvatskoj se primjenjuje individualni pristup, no on je ograničen manjim izborom antiretrovirusnih lijekova u odnosu na razvijene države. Većina smjernica u početnom liječenju preporučuje kombinacije analoga nukleozida(tida) tenofovir/emtricitabin ili abakavir/lamivudin. Dok se prema pojedinim smjernicama prednost daje nenukleozidnim analozima, većina daje mogućnost izbora između nenukleozidnih analoga i inhibitora proteaze u početnom liječenju. Od nenukleozidnih analoga, prema većini smjernica danas se daje prednost efavirenzu u odnosu na nevirapin. Inhibitori proteaze se danas daju isključivo s niskim dozama ritonavira. Izbor je u većini smjernica relativno velik i uključuje primjenu atazanavira, fosamprenavira, darunavira, lopinavira i sakvinavira.

HIV; liječenje; antiretrovirusni lijekovi

nije evidentirano