hrvatski

Priopćavanje malignih dijagnoza, profesionalno sagorijevanje i suočavanje sa stresom u kliničkih citologa

Priopćavanje loših vijesti je stresor s kojim se liječnici susreću i aktualna je tema u svjetlu prelaska iz biomedicinskog u biopsihosocijalni pristup bolesti. Cilj ovog istraživanja je proučiti obilježja priopćavanja malignih dijagnoza u kliničkih citologa Hrvatske te ispitati odnos priopćavanja malignih dijagnoza, profesionalnog sagorijevanja i suočavanja sa stresom. Na uzorku 83 klinička citologa (82% populacije citologa Hrvatske) primijenjena su tri upitnika: upitnik obilježja priopćavanja konstruiran za ovo istraživanje, Upitnik profesionalnog sagorijevanja (MBI) i Upitnik načina suočavanja sa stresom (WOC). Pokazalo se da 50% sudionika najčešće osobno priopćava malignu dijagnozu bolesniku. Postavljanje i priopćavanje malignih dijagnoza su procijenjene kao stresne radnje pri čemu se razina stresa ne mijenja s radnim iskustvom. Sudionici su iskazali znakove profesionalnog sagorijevanja i to najviše emocionalnu iscrpljenost. Citolozi kraćeg radnog staža su iskazali veću depersonalizaciju i smanjeno osobno postignuće. Nije bilo razlike u sagorijevanju između citologa koji najčešće osobno priopćavaju maligne dijagnoze i onih koji to rade rjeđe. Pokazalo se da je strategija bijeg-izbjegavanje neefikasna zbog povezanosti sa sve tri komponente profesionalnog sagorijevanja. Plansko rješavanje problema i pozitivna ponovna procjena su se pokazali efikasnima zbog negativne povezanosti s niskim osobnim postignućem. Zaključno, nalazi impliciraju da individualno suočavanje i čestina priopćavanja malignih dijagnoza ne mogu u potpunosti objasniti razlike u profesionalnom sagorijevanju citologa te je potrebno provesti dodatna istraživanja.

priopćavanje malignih dijagnoza; profesionalno sagorijevanje; suočavanje sa stresom; klinički citolozi

nije evidentirano