hrvatski

Sindrom karpalnog tunela- suvremena dijagnostika i liječenje

Sindrom karpalnog tunela najcešca je kompresivna neuropatija na ljudskom tijelu koja se manifestira ispadima u inervacijskom podrucju živca medianusa s ucestalošcu izmedu 50 i 150 slucajeva na 100.000 stanovnika. Simptomatika ovisi o trajanju i jacini kompresije živca. Smetnje senzibilnosti prvi su i najstalniji simptom, dok motoricke smetnje nastaju u bolesnika s dugotrajnom kompresijom živca. Elektroneurofiziološka dijagnostika "zlatni je standard” u postavljanju dijagnoze, a potrebno ju je uciniti kod svake klinicke sumnje na sindrom karpalnog tunela. Kao dodatna dijagnosticka sredstva u atipicnim slucajevima mogu poslužiti ultrazvuk i magnetska rezonancija karpalnog tunela. Neoperacijsko lijecenje rezervirano je za lakše oblike kompresije živca, te kod pojave sindroma u tranzitornim stanjima, kao što su trudnoca, laktacija, korištenje oralnih kontracepcijskih sredstava i sl. Metoda izbora za perzistentne i progresivne oblike sindroma karpalnog tunela, kao i za one koji ne reagiraju na konzervativnu terapiju, operacijsko je lijecenje. Dekompresija živca medianusa efikasan je i siguran zahvat koji u najvecem broju slucajeva oslobada pacijenta od tegoba. Sam zahvat može se izvršiti metodom "otvorenog polja” ili endoskopski, iako za sada nema pokazatelja o prednosti endoskopske tehnike u odnosu na klasicnu tehniku "otvorenog polja”, a jatrogena oštecenja živca medianusa daleko su cešca pri endoskopskoj tehnici. U svakodnevnoj praksi najvece znacenje ima rano prepoznavanje sindroma karpalnog tunela, te njegovo pravodobno i adekvatno lijecenje. U suprotnom dolazi do nepotrebno dugog trajanja smetnji za pacijenta i težeg oštecenja živca, što smanjuje izglede uspješnog lijecenja, te dovodi do nepotrebnih ekonomskih gubitaka.

Sindrom karpalnog tunela ; dijagnostika ; liječenje.

nije evidentirano