hrvatski

Jezik romana Mirisi, zlato i tamjan kao poprište opreka

Svijet romana Mirisi, zlato i tamjan izgrađen je na brojnim oprekama: na opreci između prošlosti i sadašnjosti, Otoka i Grada, pojedinca i sustava, privatnog i javnoga, igrokaza i realnoga života, komunikacije i izolacije, starosti i mladosti, a sve se te oprečnosti realiziraju u odnosu između dvaju glavnih likova u djelu: Madone Markantunove i Maloga. Jezik kojim je napisano književno djelo uvijek je sukladan svijetu književnoga djela te komplementaran s njim upravo zato što se svijet književnoga djela u određenoj mjeri tvori jezikom književnoga djela. Riječ je o dvosmjernome procesu: jezik je svjetotvoran, a književnost je jezikotvorna. Kao i sam roman, i njegov je jezik sazdan na različitim oprečnim silniciama, u prvome redu na opreci konkretnih realizacija štokavskoga i čakavskoga sustava uz dodatak talijanskoga jezika. Svrha je ovoga rada pokazati na koji način jezik koji je stvorio Slobodan Novak u svojem romanu sudjeluje u izgradnji svijeta toga romana, odnosno kakva je i čime je uvjetovana distribucija različitih jezičnih realizacija u romanu te koja je njezina književna svrha.

jezik književnosti; prebacivanje kodova; štokavski sustav; čakavski sustav

nije evidentirano