hrvatski

Fibule tipa Osor: solarni znakovi i simboli u kulturi Liburna

Fibule tipa Osor iz 9./8. st. pr. Kr., u kombinaciji sa složenim pektoralima (Nin ; Zaton: grob 6), najpogodniji su uzorak za analizu starije liburnske simbolike. U stilu „apstraktne naracije“ prikaz mita o Suncu na pektoralu iz Nina komplementaran je „pričama“ trodijelnih kozmologija koje su bile proširene od europskog sjevera do istoka tijekom brončanog, odnosno, željeznog doba. Prikaz iz Nina također je komplementaran simbolici na nogama – solarnim diskovima – svih fibula a disco, od apeninskog svijeta do Liburna. Jer, upravo obrada njihove noge određuje fibule tipa Osor kao dio tipološki vrlo heterogene skupine apeninskih fibula a disco koje tvore žensku (ali i mušku) svečanu/ pogrebnu nošnju u različitim apeninskim kulturama, u prvom redu u centro-meridionale krugu, uglavnom tijekom 9. st. pr. Kr., djelomično tijekom 8. st. pr. Kr., s retencijama, no u kvalitativno novom (orijentalizirajućem) kulturnom kontekstu (Vulci, i drugo), u 7. st. pr. Kr. Kodirana simbolična sintaksa „magičnih formula“ na nogama liburnskih i drugih fibula a disco, osebujno varira istu religijsku ideju epohe o bitnosti cikličnog i ambivalentnog Sunca (svjetlosti) za trajni, dakle, vječni život Prirode i Svijeta, živih, i mrtvih (u onostranosti?). Ta sintaksa korespondira s istovremenim likovno-simboličnim apeninskim geometrijsko-solarnim sintaksama, posebno onima iz centro-meridionale kruga koje su, uz metalni repertoar, oslikavale: a) grobnu/ obrednu keramiku villanova svijeta (od Bologne do Campanije) i, b) slikanu keramiku apeninskoga juga s njoj svojstvenim stanovitim utjecajima „zapadnobalkanskog stila.“ Liburnski antropomorfizirani geometrijski lik sa svastikom na tijelu raširenih udova, prikazan na Osor – fibulama, jedan je od najdojmljivijih u ikonografski složenoj skupini sličnih „zagonetnih„ apeninskih likova („adoranata“, „plesača“, božanstava?) koji se pojavljuju u navedenim apeninskim likovno-simboličnim sintaksama. Ti apeninski, kao i liburnski geometrizirani likovi, uz domaće osnove, ikonografsko- semantički bili su inspirirani različitim konceptima, uključujući koncept potnije theron, te svakako onaj svetog skarabeja – neuništivog Sunca. Relativno osjetljiv kulturni kontekst Osor-fibula s urezanim crtama po luku (Nin: gr. 26 ; Brežec-Fondo Gombac: grobovi 50, 131, 154 ; novi nalazi na nekropoli Venac-Ljubač), ukazuje na njihovu prvu pojavu u 9. st. pr. Kr. Inačica pak Osor-fibula s dekorativnijim lukom mogla je biti oblikovana u isto vrijeme, no vjerojatnije, na prijelazu 9./8. st. pr. Kr., budući je njezin kulturno-kronološki okvir manje indikativan. Kod obiju pak inačica, nošenih tijekom 9./8. st. pr. Kr., ostaje nepoznato vrijeme njihove posljednje upotrebe u nošnji Liburna.

Fibule tipa Osor: solarni znakovi i simboli u kulturi Liburna

nije evidentirano