hrvatski

Demijelinizacijske bolesti u dječjoj dobi

Demijelinizacijske bolesti su patološka stanja pri kojima dolazi do oštećenja mijelinske ovojnice koja obavija živčana vlakna u mozgu i leđnoj moždini ili na perifernim živcima. Mijelinska ovojnica sastoji se od 20% bjelančevina i 80% masti-lipoproteina, a uloga joj je zaštita živčanog tkiva i brzo širenje električnih impulsa. Ako je oštećena mijelinska ovojnica, širenje živčanog impulsa je vrlo usporeno ili prekinuto, pa dolazi do neuroloških ispada. Demijelinizacijske bolesti u djece dijele se na one koje zahvaćaju središnji živčani sustav i periferni živčani sustav. Prema nastanku, dijele se na nasljedne i stečene ; prema pojavi, na one koje nastaju samostalno (primarne) ili u sklopu neke druge bolesti (sekundarne), te prema brzini razvoja demijelinizacijskog oštećenja, na akutne i kronične. Nasljedne bolesti stvaranja mijelina nazivaju se i leukodistrofije ili leukoencefalopatije. Stečene demijelinizacijske bolesti pojavljuju se tijekom života. Mogu biti primarne i sekundarne. Primarne demijelinizacijske bolesti pojavljuju se samostalno i često su nepoznata uzroka. Sekundarne demijelinizacijske bolesti posljedica su druge bolesti (upalni, toksični ili metabolički čimbenici, zračenje, starenje, ishemija, trauma). Prema brzini razvoja dijele se na akutne, koje su praćene poremećajem svijesti i opsežnim neurološkim ispadima, kraćega su trajanja i često je potpuno izlječenje, te na kronične čiji je razvoj postupan, dugotrajne su, uz istodobnu pojavu manjeg broja neuroloških ispada. Postupno zahvaćaju različite dijelove SŽS-a i ostavljaju trajne promjene. U ovom radu, prikazat će se stečene - primarne demijelinizacijske bolesti središnjeg živčanog sustava u djece.

demijelinizacijske bolesti; djeca

nije evidentirano