hrvatski

Povijest i znanje

U polazištu je ovog izlaganja postavka da se svjetsko-povijesne epohe konstituiraju na podlozi dominantnog tipa ili vladajuće paradigme znanja. Utoliko i povijesne epohe treba definirati i razgraničavati prema tom formativnom kriteriju, a ne prema sadržajnim odrednicama samih povijesnih zbivanja. Nakon uvodnih razmatranja izlaganje će se usredotočiti na utvrđivanje karaktera novog vijeka kao epohe koja je zasnovana na znanstvenotehničkoj paradigmi "znanja kao moći" (Bacon), te potom na detektiranje obilježja dovršenosti novog vijeka kao epohe znanstveno- tehničke civilizacije. No, dovršenost epohe ne bi smjela označiti kraj ljudske povijesti, iako se u transhumanističkim scenarijima nudi i takva mogućnost, nego naznačiti ulazak u vrijeme epohalnog prijeloma u kojem značajke nove epohe u povijesti čovječanstva postaju postupno sve izrazitije. U tom kontekstu posebna će pozornost biti posvećena rasvjetljavanju točke prijeloma u kojoj se linija znanstveno-tehničkog napretka ispostavlja kao linija koja vodi u predvidivu propast, a reduktivno znanje na kojem je izgrađena znanstveno-tehnička civilizacija kao "opasno znanje" (V. R. Potter). Iz "heuristike straha" (Jonas), koja je postala djelotvornom upravo u vremenu obrata, nastala je nova etička kultura, a iz nove etičke kulture postulirana je potreba za novom paradigmom znanja.

povijest; epoha; znanje; znanost; filozofija; etika; bioetika; integrativna bioetika

nije evidentirano