hrvatski

Odnos međunarodnoga i europskog prava : novo lice dualizma?

Međunarodno pravo u svom današnjem obliku počinje se stvarati kao pravo međunarodne zajednice sastavljene prvenstveno od suverenih država. Međutim, autor pojašnjava, realnosti međunarodnih odnosa, kao i nužnost koegzistencije i suradnje tih međunarodnopravnih subjekata oduvijek su bili funkcionalni temelj nastanka i razvoja međunarodnog prava, a onda i (samo)ograničavanja suverenosti pravnim ueređenjem takve suradnje. Uređujući odnose između suverenih subjekata s vlastitim pravnim porecima međunarodno se pravo suočilo i s pitanjem odnosa vlastitih normi s onima pravnih poredaka tih subjekata. Sukladno tome, autor pojašnjava, razvila su se dva oprečna stajališta: tzv. monistično i tzv. dualističko učenje, koje je i prevladalo u teoriji međunarodnog prava. Utemeljenost dualističkog pristupa opravdava činjenica proliferacije međunarodnopravnih subjekata s vlastitim pravnim porecima, čiji odnos s (općim) međunarodnim pravom otvara sve brojnija pitanja. Sukladno tome, u radu se nadalje analizira odnos pravnog poretka Europske unije, kao međunarodne organizacije sa supranacionalnim obilježjima, koji, prema autorovu mišljenju, teško može biti poistovjećen s pojmom 'europskog prava', i međunarodnoga prava, prema kojem će europsko pravo uvijek biti tek regionalno međunarodno pravo, dakle pravo nastalo između država, a često i unutar međuvladinih organizacija određene regije.

međunarodno pravo, Europska unija, europsko pravo, dualizam

nije evidentirano