hrvatski

Metafizičke pretpostavke ideje tehničkog poboljšanja čovjeka

U antici je čovjek sebe shvaćao kao dio kozmosa, kružnog kretanja, prirode. U srednjovjekovlju se čovjek podvrgavao Stvoritelju i čekao dolazak spasenja. Moderni je čovjek zamijenio religijska obećanja idejom napretka, a vjera u tvorca ustupila je mjesto vjeri u Čovjeka. Današnji čovjek pokušava prisvojiti prava i moć koja pripada "sili samostvaranja ili Tvorcu", što je vidljivo u ideji poboljšanja čovjeka putem tehnike. Time se razotkriva metafizička pozadina suvremene svjetskopovijesne situacije u kojoj čovjek preuzima ulogu apsolutnog bića – Stvoritelja, ali ono metafizičko i dalje nesmetano nastavlja postojati. Problem "metafizikacije" čovjeka pokazuje se problematičnim iz dva razloga. Prvi je to što klasična metafizika podrazumijeva bitak kao vječan, nepromjenjiv, kao "jest" koje bićima omogućuje da budu i time determinira što mogu postati. Drugi se problem nalazi u tome što čovjek ne posjeduje apsolutno znanje, čime se razotkriva destruktivno naličje novooslobođene moći u kojoj nije moguće predvidjeti posljedice njezine uporabe, a time ni preuzeti odgovornost za njih.

čovjek; priroda; metafizika; poboljšanje; bioetika; odgovornost

nije evidentirano